utorak, 23. prosinca 2014.

opet do u noć, Zelingrad i Kladeščica...

   Jučerašnja vožnja odvožena ponovno u društvu dragog mi prijatelja Damira iako ni jedan niti drugi nismo bili baš „kompletni“, ipak kolega je bio u gorem stanju i jedan veliki „like“ za njega. Iako je imao razloga i za otkazati vožnju, muški je sve „podnio i odvozio“. A gdje smo bili i kako tih 90-ak km izgledaju na karti pogledajte ovdje:http://ridewithgps.com/trips/3896800

   Ako ću po sebi ocjenjivati vožnju onda bi ocjena zahtjevnosti i težine bila 5/5, međutim, onda bi po kolegi Damiru ta ocjena trebala biti duplo veća. Ali uzevši u obzir neke druge kriterije kojima se povodim pri ocjenjivanju, jučerašnja vožnja ima ocjenu 4/5 i to kako bi se reklo, „navučenu“. Kilometarski i ne pretjerano zahtjevna, iako se na kraju nakupila lijepa visinska razlika, nemam za izdvojiti baš neki ubitačan uspon. Na ruti je dio i makadama koji nam je dosta usporio vožnju kao i dio šumskog puta koji je zbog raznoraznih okolnosti doslovno ne voziv, pa smo taj dio prohodali gurajući i na mjestima noseći bajkove. Iako kolega vozi trekking bajk, vozio je sve što i ja na svom MTB bajku. Ipak ne bih preporučio odlazak na ovu rutu sa trekkinzima, zato jer dosta tog ovisi o vozaču i njegovu iskustvu, a koje je u primjeru mog prijatelja dosta bogato pa si može i priuštiti ovakve rute. Ostatak rute je vožen po asfaltnoj podlozi, bez pretjerane gužve na cestama i u prekrasnom krajoliku. Iako se veći dio rute proteže kroz naseljena mjesta pa je mogućnost obnove onog što nosite sa sobom zadovoljavajuća, ipak treba voditi računa da se najzahtjevniji dio rute vozi po šumi i makadamu bez mogućnosti ikakve nadoknade. Kako je ruta zahtjevnija za vožnju zbog godišnjeg doba i definitivno ću je ponoviti u neko drugo vrijeme, ipak i ovo vrijeme ima svoje čari i u nijednom trenutku nisam požalio što sam se upustio u ovu, „avanturu“.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Kako smo htjeli ubrzati proces izlaska iz grada a bogme i dosta skratiti vremenski i kilometarski rutu, koristimo auto kako bi se dovezli do Brckovljana odakle krećemo na vožnju. Odatle slabo prometnom cestom uz životopisne predjele preko autoputa i mjesta Paukovec do Goričice. Kratko vozimo prema Belovaru pa opet silazimo sa te ceste i nastavljamo kroz Nespeš, Gornje Psarjevo gdje nakon nekog vremena dolazimo do početka poučne eko staze „Zelinska gora“ i makadama, odnosno do početka puta prema Zeligradu i planinarskom domu Kladeščica koji je i bio cilj naše rute. Slijedi već opisani dio makadama i šumskih puteva, a kod planinarskog doma Kladeščica radimo pauzu za „ručak“ i uživamo u prekrasnom pogledu i okruženju. Spust ponovno kroz šumu i šumskim putevima kao i makadamom do mjesta Gornja Topličica gdje ponovno izlazimo na safalt. Nastavljamo kroz Donje i Gornje Orešje, Bedenicu i Kumin gdje nas lovi mrak. Stavljamo osvjetljenje i nastavljamo kroz Vinkovec, Rakovec, Mlaku, Svetu Helenu i Štakorovec do Brckovljana odnosno našeg polazišta. Iako je zadnjih 30-ak kilometara voženo po mraku to definitivno nije umanjilo moje uživanje, jer i takva vožnja ima svojih draži. A neke od njih su i kad Vas kroz selo naganjaju seoski psi koliko to god blesavo zvučalo, no ako se bojite pasa definitivno izbjegavajte vožnju noću kroz sela. I kako to već obično biva, slijedi ono, šablona: prekrasno, prelijepo, super sam proveo dan i slično i budite sigurni da Vam ni u jednom trenutku neću lagati ako to sve ponovim. Na karaju krajeva tomu moje vožnje i služe, da se lijepo provedem i provezem prekrasnim krajevima što je bio i slučaj u ovoj vožnji. A preko slika što slijede pokušat ću dočarati barem dio onog o čemu Vam pišem.


                                početak vožnje, za mene savršen...


i prekrasn potok...


kao i dio kroz koji vozimo...


prvi zahtjevniji uspon...


uobičajni prizor u ovom kraju...


nakon svakog uspona dolazi spust, prelijepi...


pa opet zahtjevniji uspon...




a kao nagrada, prekrasan pogled...



i još ljepši spust...


na početku eko staze...


koja je cijelom dužinom prekrasna...


ruševine starog Zelingrada...






nastavljamo u prekrsanom okruženju...


pred sam vrh, planinski proplanak...


i jedno neizbježno poziranje...


i još jedan kraći uspon...


i eto nas na našem cilju, Kladeščica...


nastavak u istom tonu...


pa malo po šumi...





po i ne baš po vozljivom putu...



brzo smo se dočepali dobrog makadama...


i prekrasnog okruženja...






na izlasku iz šume, prekrasan prizor...


crkva u mjestu Gornja Topličica


stara zarasla preša...


i opet prekrasan krajolik...







pred smiraj dana, ispred nas Komin...


ono u čem sam istinski uživao, zalazak sunca...



noć na bajku...


i za kraj crkva Sv.Jurja, Rakovec...