petak, 28. ožujka 2014.

malo od bregovitog zagorja

    Za današnju rutu sam izabrao Hrvatsko zagorje, točnije dio tog prekrasnog bregovitog kraja. A kako me i vrijeme „poslužilo“ dan je kako bi se reklo „potpun“. Rutu od 60-ak km možete vidjeti ovdje: http://connect.garmin.com/activity/469025758

   Za zahtjevnost i težinu rute ocjena 4/5 je po mom mišljenju najbliža. Kilometarski i ne toliko zahtjevna, ceste većinom slabijeg prometa, jako mali dio makadama ne definira ovu rutu kao „laku“. Ono što je utjecalo na ocjenu težine a time i definiralo rutu su „zagorski bregi“ u dužini od nekakvih 15-ak km. Taman kad ne možete više uz breg, ide malo niz breg, pa opet uz breg dovoljno dugo da ožednite i ogladnite. Uz veći dio rute nailazite na trgovine s izuzetkom baš ovog bregovitog dijela gdje se i najviše „trošite“. Stoga povedite računa da na tom dijelu imate dovoljno tekućine, hrane ovisno o vašim potrebama.

   I još par riječi o samom tijeku rute. Alejom Bologne se izvlačim iz grada i kroz Jablanovec, Donju Bistru do Jakovlja. Odatle do Luke prelazim preko autoputa i nastavljam prema Gornjoj Pušči. Ovaj dio sam vozio po navigaciji koju sam „upregnio“ da misli umjesto mene. Iz Gornje Pušče nastavljam preko Marije Magdalene, Marije Gorice prema Brdovcu. Slijedi Zaprešić i povratak doma. Dio između Luke i Brdovca koji sam ja vozio je lošije prometno označen i ukoliko ne posjedujete karte ili navigaciju ipak bi se trebali držati „glavnijih“ i prometnijih cesta koje su vjerujem i putokazima bolje označene. Ono što mogu još dodati je da sam definitivno uživao u krajoliku i pogledu, jednom riječju, u prekrasnom Hrvatskom zagorju.
                                                prolaz ispod Aleje Bologne...



pa onda na Aleji kroz tunel...


i još malo Aleje Bologne...


crkva Blažene Djevice Marije Pomoćnice, Ivanec Bistranski...


na putu prema Luki...






rijeka Krapina...


crkva Sv.Roka, Luka...


onda malo u brijeg...





















zanimljiv primjerak...


Marija Gorica...


prema Zaprešiću...




dvorac Januševec, Prigorje Brdovečko...



dvorac Lužnica...


opet rijeka Krapina...


i za kraj jedan zalazak...


srijeda, 26. ožujka 2014.

ruševine starog grada, Samobor...

    Za današnju rutu bi se moglo reći da je biciklističko-planinarska, iako ne mislim da je to ništa neobično. Ponekad se stavi bajk na rame i malo planinari da bi se stiglo do cilja. Rutu u dužini od 40-ak km možete vidjeti ovdje: http://connect.garmin.com/activity/467955564

   Ocjenu zahtjevnosti i težine ne računajući planinarski dio ne treba pa skoro ni spominjati. Dionica do Samobora i nazad, vjerujem da ne predstavlja nikome tko se par puta „popeo“ na bicikl nekakav problem. O dijelu planinarenja, na mjestima i sa bajkom na ramenu, isto tako ne bih iznosio nikakvu ocjenu. Meni osobno nije bio nikakav problem doći bajkom do ruševina starog grada, gurajući, noseći, svejedno. U kranjem slučaju ova ruta Vam pože poslužiti i kao inspiracija za šetnju kad se nađete u Samoboru.
    Ni sam ne znam koliko puta sam bio, prošao kroz Samobor i nikako da uhvatim priliku da posjetim ruševine starog grada i vidikovac. Zbog tog sam današnju vožnju upravo planirao samo za to. Rutu do Samobora nema potrebe posebno opisivati, dio do starog grada sam kako već i rekoh propješačio, gurao i nosio bajk, da ne kažem planinario. Od ruševina starog grada sam stazom došao da kapelice Sv. Ane pa križnim putem do kapelice Sv. Jurja i nastavio do vidikovca. Nije da sam se baš ugodno osjećao na vidikovcu tj. čeličnoj konstrukciji visokoj 15-ak metara, ali kad sam već došao do samog vidikovca bilo bi šteta ne popet se. Pogled na Samobor i okolicu je prekrasan i jako lijepa nagrada za uloženi trud, da ne kažem „strah“.

                           
                                                               proljeće kuca na vrata...



prema Samoboru...


Samobor...




dvije sa malo "filtera"...



prema ruševinama starog grada...




Stari grad Samobor, ruševine...









još malo u brijeg...





kapela Sv.Ane...








kapela Sv.Jurja...


vidikovac...


i nekoliko sa njega...






povratak...




i za kraj jedna sa Podsusedskog mosta...