subota, 31. svibnja 2014.

Prekrasnim bregima u Klanjec...


   Da se nekad ne riskira ne bi bilo ni jučerašnje rute. Kišno jutro i nije baš vuklo na vožnju no međutim neke stvari su se poklopile i na kraju dana je bilo prijeđenih 90-ak km. Zadovoljstvo je veće s činjenicom da niti jedna kap kiše nije pala za cijelo vrijeme vožnje a na nekim mjestima čak mi se i sunce stidljivo nasmiješilo. Rutu možete vidjeti ovdje: http://ridewithgps.com/trips/2735670

   Što se tiče zahtjevnosti i težine moja ocjena bi bila 3/5. Kilometarski baš po mom ukusu a i raznolikost cesta i staza je ono što po meni ovakve rute čini savršenima za vožnju i uživanje. Kako sam nastojao izbjeći prometnije ceste tako se dio ove rute vozio i makadamima. Ruta ne oskudijeva kako usponima tako i spustevima a o prekrasnom krajoliku je bespotrebno trošiti riječi. Duž cijele rute prolazite kroz većinom naseljena mjesta tako da ono što nosite sa sobom prilagodite toj činjenici. Trgovina i drugih uslužnih objekata imate u svakom većem mjestu i udaljenost među njima nije prevelika. Vaše je samo da vozite i uživate.
    O tijeku rute bi isto valjalo nešto napisati. Alejom Bologne se izvlačim iz grada i preko Ivaneca Bistranskog, Jablanoveca, Donje Bistre i Jakovlja dolazim do Luke. Nedaleko od Luke skrećem u brege a ubrzo i prestaje asfalt te makadamom kroz šume i stara zagorska sela nastavljam prema Klanjcu. Mjesta koja sam pritom prošao a označena na karti su: Strmec, Požarkovec, Lučelnica Tomaševečka i Dol Klanječki. U Klanjecu slijedi odmor, osvježenje i malo upoznavanja grada koji stvarno ima što za ponuditi: franjevački samostan (u tijeku su radovi na fasadi ), galerija A. Agustinčića, trg A. Mihanovića i da ne nabrajam što se sve može vidjeti. Slijedi povratak dolinom rijeke Sutle kroz mjesta: Mihanovićev Dol, Lepoglavec, Gredice, Novi Dvori Klanječki, Draše, Kraljevec na Sutli, Movrač, Dubravica, Donji i Gornji Kraj, Vukovo Selo do Harmice. Dalje prema Zaprešiću i doma je dio koji je već opisan u nekom od mojih blogova. Ova ruta me je fascinirala Zagorjem kakvoga se ne može vidjeti vozeći se asfaltiranim cestama. Prekrasna priroda spojena sa starim drvenim zagorskim kućama, stara sela, u kojima je nažalost sve manje stanovništa. Ova ruta se je vremenski mogla puno brže odvoziti nego što sam je ja odvozio no ako ćemo stremiti ka brzini onda nam je i Jarun ili neko slično mjesto dovoljno. Ovo je ruta za uživanje, stajanje i divljenje savršenom spoju prirode, kraja i ljudi. Iako mi ovo nije prvi put da vozim po Hrvatskom zagorju, i kad mislite da ste vidjeli sve od tog kraja naletite na „ovakvu“ rutu i ponovno se oduševite kao i prvi put. Nadam se da će slike uspjeti prenijeti barem dio te ljepote.


                                                             tunel na Aleji Bologne...



pa nekoliko od prekrasnog zagorja...






















Klanjec...




i moja malenkost...


povratak dijelom uz rijeku Sutlu...










i na kraju opet na Bologni...


PD Risnjak


   Ruta odvožena 24.05 2014. U nedostatku vremena odlučio sam se za jednu kraću ali po zahtjevnosti jaču rutu. Radi se o odlasku na Sljeme, točnije planinarski dom Risnjak a rutu dužine 30 i koji km možete vidjeti ovdje: http://ridewithgps.com/trips/2699154 

   Nekoliko riječi o zahtjevnosti i težini rute. Ocjena težine bi bila 3/5 iako se možda čini slaba ocjena u stvarnosti i nije baš tako. Treba savladati visinsku razliku od 600 i nešto metara u manje od 14 km dužine, s time da je više od pola puta makadam odnosno šumska staza. Visina koja se dosegne je preko 700 metara. Kako je riječ o šumi ponesite dovoljne količine prije svega tekućine pogotovo ako vozite u toplije vrijeme. Ova ruta je vožena vikendom tako da je planinarski dom bio otvoren a sa tim sam i računao kad sam se odlučio za vožnju. Što je s ostalim danima, trebalo bi provjeriti prije polaska.

   O samom tijeku rute i nema se baš previše šta za reći. Preko Zelene magistrale dolazim do odvajanja za slap Sopot i odatle počinje makadam. Do slapa Sopot je dosta dobar no ,moja „avantura“ počinje odatle. Kako se nisam htio vraćati nazad nastavljam stazom 4, plan je bio izići na stazu 8 koju sam već vozio i znam kakva je. No nakon nekoliko desetaka metara i prelaska preko potoka staza 4 prestaje biti vozljiva a nakon nekog vremena zbog blata i strmog uspona jako teška i za izgurati bajk. Dolaskom na stazu 8 opet sjedam na bajk i nastavljam prema odredištu a zadnji dio vozim po stazi 1. Staze su označene i uočljive te sa time nebi trebalo biti problema. Nakon osvježenja i odmora od PD Risnjak vraćam se Kustošijanskim makadamom. Iako sam nakratko i „planinario“ ovu rutu ću definitivno još koji put odvoziti, pogotovo u ljetne dane. Za kratko vrijeme se maknete sa gradskih ulica a nakon tog slijedi uživanje u šumi u pravom smislu riječi. Nekoliko slika će teško dočarati ono što sam vozio ali će te nadam se, imati predodžbu o ruti.

                                                      na zelenoj magistrali...



silazak na makadam...



moja malemkost...


slap Sopot...


nastavak sa markiranim stazama...














planinarski dom Risnjak...


pogled prema gradu...



povratak sa Kustošijanskim makadamom...





za kraj jedna sa gradskih ulica...