nedjelja, 31. kolovoza 2014.

Trakošćan, onako po guštu...

   Za današnju vožnju sam se dvoumio dali da je uvrstim u blog-vožnje ili ne. No kad su se dojmovi malo slegnuli ipak sam odlučio da, da. Dakle radi se o jednoj, ja bih je nazvao „taman za zagrijat se“,  vožnji koju sam odvozio u društvu svoje ženice. Ruta je prilagođena i vremenski i dužinski mom današnjem suputniku a istu možete vidjeti ovdje: http://ridewithgps.com/trips/3347696

   O težini i zahtjevnosti ne bih trošio puno riječi. Ocjena bi bila 1/5 i ne znam ni sam što više da napišem. Po meni dužinski nije zahtjevna, brijega kako bi se reklo ni na vidiku, mada je žena u jednom trenutku rekla „opet brdo“ a u stvari radi se o jedninom relativnom kratkom usponu i po dužini i po nagibu na ovoj vožnji. A na ovu dužinu nismo nosili ništa posebno sa sobom, negdje malo manje od polovice rute je dvorac Trakošćan gdje se nalaze sadržaji u kojima možete obnoviti odnosno nadoknaditi potrošene kalorije a novo unesene bit će dostatne u ovom slučaju do povratka na odredište. Asfal je cijelom dužinom osim na dijelu dvorca i jezera oko kojeg smo napravili krug a na nekoliko mjesta smo i silazili sa bajkova. Ono što je definitivno vrijedno ove vožnje je prekrasna priroda i posebno dvorac Trakošćan. Predivna građevina sa predivnim okruženjem. A tu je rijeka i mjesto Bednja te posljednje počivalište grofova Drašković uz crkvu Uznesenja Blažene Marije Djevice. I samo da napomenem, najveći dio vremena samo proveli baš na dijelu oko i u dvorcu Trakošćan, a takav je bio i plan na početku. Eto i vrijeme nas je poslužilo tako da je ugođaj i atmosfera na vožnji bila savršena, opuštena i stvorena za uživanje.
   

I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Opet smo koristili auto da bi se prebacili određeni dio puta, u ovom slučaju do Lepoglave. U mjestu ostavljamo auto i skidamo bajkove te preko Bednje stižemo do Trakošćana. Kako sam već i spomenuo tu se zadržavamo neko vrijeme, obnavljamo energiju te da se nebi vraćali istim putem nastavljamo preko Cvetlina, Gornje i Donje Višnjice te Žarovnice i Kameničkog Vrhovca do polazišta, Lepoglave. Kako je cilj ove vožnje i cijeli fokus bio na dvorac tj. posjet i obilazak, mogu napisati da je stvarno vrijedilo doći. Prekrasno zdanje kao i okruženje ostavlja čovjeka bez daha a negdje u podsvijesti sam bio i ljubomoran na gospodu koja su uživala u svemu tome. Mogao bih trošiti riječi i riječi a opet teško da bih prenio ono sve što sam vidio, isto tako i slike koje slijede neće sigurno prenijeti do Vas sve ono o čem pričam. Dođite i posjetite dvorac Trakošćan, zasigurno nećete požaliti.

                   
                                     rijeka Bednja i Lepoglava u pozadini...


sa puta prema mjestu Bednji...



Bednja...


crkva Uznesenja Blaćene Djevice Marije, Bednja...


na putu prema Trakošćanu...




i evo nas, stigli smo...


dvorac Trakošćan....


i Trakošćansko jezero podno njega...








jedna za uspomenu...












moja malenkost...




okolnim putem povratak u Lepoglavu...










crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, Lepoglava...



četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Krug oko Sljemena

   Današnju rutu već duže vremena planiram odvesti a kako je jutro izgledalo, ni danas se to nije trebalo dogoditi. No nekad ne treba previše razmišljat, odluku sam brzo donio, bez obzira na prognozu i tmurne jutarnje oblake, krenuh na vožnju. I nisam pogriješio, nisam ni pokisnuo ustvari proveo sam super dan. A kud sam lutao odnosno odvoženu rutu u dužini nekakvih 115-ak km možete vidjeti ovdje: http://ridewithgps.com/trips/3266733

   Što se tiče zahtjevnosti i težine odvožene rute moja ocjena za istu bi bila 3/5. Možda je malo zahtjevnija što se tiče kilometraže, ima nekoliko uspona ne pretjerano dugih, podloga je većinom asfalt a može se odvesti i bez dijela makadama s kojim sam kratio put. I kad se sve zbroji i kad dojmovi malo splasnu, ruta čini mi se zaslužuje navedenu ocjenu. Kako i rekoh vožena je većinom po asfaltu, naseljenim područjima, na nekim mjestima i sa malo gušćim prometom. Zbog te činjenice ne treba se nešto posebno opteretiti sa onim što će te nositi sa sobom. Trgovina i ugostiteljskih objekata imate na "svakom koraku". I uz sve navedeno ipak imate osjećaj da ste na „otvorenom“, da ste u prirodi, na čistom zraku, a na mjestima ne vidite ništa osim šume. U stvari i jeste dijelom u prekrasnom Hrvatskom zagorju, o kojem je u nekoliko mojih blogova već rečeno ono što mogu samo ponoviti. A zadnji dio rute vozite po „ravnijem“ i uz rijeku Savu se vraćate na polazište, naravno ako se kreće iz Zagreb. Iako sam većim dijelom rute već vozio ipak osjećaj je takav kao da sam po prvi put na tom području, nekako uvijek gledam nešto što nisam vidio prije. A ljepota ima na svakom koraku, kamo god da okrenete glavu, mogu reći da sam uživao cijelim pute. A ono najvažnije u mom slučaju „baterije su napunjene“ do nekog drugog odlaska na vožnju. Boravak na ovakvim područjima stvarno obnovi čovjeka, pokušajte i uvjerite se sami.


   I nekoliko riječi o tijeku rute. Iz grada izlazim, sad već ustaljenim nazivom za Bolognu, biciklistički autoput, na kojoj su još uvijek radovi. Preko Jablanovca, Bistre, Kraljevog Vrha stižem u Stubičke Toplice. Kratak predah za kavu, malo razgledavanja i polazak za Donju Stubicu, usputni posjet dvorcu Golubovec pa dalje za Gornju Stubicu gdje opet slijedi predah. A njega sam iskoristio za razgledavanje Muzeja seljačkih buna, dvorca Oršić te spomen park Rudolf Perešin kao i neizostavni posjet Gupčevoj Lipi. Stvarno bi se moglo potrošiti daleko više vremena za vidjeti sve navedeno ali mene je put zvao dalje. Preko Svetog Mateja i malo jačeg zadnjeg uspona izlazim iza Laza i jedan dio vozim cestom prema Kašini, koja se još uvijek radi, do odvajanja za Planinu Gornju. Skrećem prema istoj te kroz Planinu Donju, Prekvršje, Paruževinu, do Popovca gdje se neuspješno pokušavam poljskim putem provući ispod autoputa. Slijedi vožnja do Soblinca pa odvajanje za Šašinovec. U mjestu Budenec skrećem prema Dugom Selu kroz kojeg vozim kratko pa dalje prema Dumovcu nakon kojeg slijede Hruščica, Ivanja Reka pa preko Struga i Petruševca do Save, točnije do nasipa. Slijedi vožnja uz nasip sve do Jaruna na kojem opet slijedi kraći odmor prije povratka doma. Ruta se je doslovno razvukla na cijeli dan, i ne, nije mi niti malo žao a i siguran sam da ću istu ili barem sličnu rutu ponoviti još koji put. Za kraj mogu samo reći, vrijedilo je!

                                     
                                          prekrasno vrijeme za vožnju...




crkva Sveta Tri Kralja, Kraljev Vrh...



crkva Sv.Katarine, Stubičke Toplice...


dvorac Stubički Golubovec...




Matija Gubec i moja malenkost...



Muzej seljačkih buna, Gornja Stubica...




Rudolfov MiG 21, Gornja Stubica


crkva Sv.Jurja, Gornja Stubica...


Gubčeva lipa...



na izlazu iz Gornje Stubice...


još malo prekrasnog zagorja...






malo poziranja...


malo sa druge strane...














i za kraj jedna sa Jaruna...

+-