petak, 31. listopada 2014.

Japetić, skoro pa zimski...

   Da ne bude da se sve vozi po idealnom vremenu, ova ruta je sušta suprotnost onome što sam vozio zadnjih nekoliko puta. Ova ruta je unaprijed isplanirana tj. dogovorio se sa kolegom Damirom tako da nam nije bilo natrag. Malo smo se previše oslanjali na vremensku prognozu po kojoj je to trebao biti sunčan dan no međutim, od sunca smo vidjeli svega par zraka, doduše barem pred kraj rute se pokazalo cijelo. Ruta je vožena 29.10.2014 a za cilj smo imali Japetić do kojeg smo i došli, a kako to izgleda na karti možete vidjeti ovdje:http://ridewithgps.com/trips/3706156

   Nekoliko riječi o zahtjevnosti i težini rute. Moja ocjena za istu bi bila 4/5 mada sam se mislio dati joj i najveću. Uspon na preko 800 metara nadmorske visine na ovoj ruti je jedan od zahtjevnijih koje sam vozio. Na nekoliko mjesta sam i gurao bajk nekoliko metara dok je kolega Damir to sve odvozio. Tješim se da je to zbog tog što je Damir i Alpe odvozio a kako nebi nekakav „uspončić“ od nekoliko kilometara. No da se nebi zavaravali po nekakvoj slobodnoj procjeni uspon na mjestima doseže i preko 15 %. Međutim kad se pogleda cjelokupna ruta i kilometraža mislim da ocjena po mom sudu upravo takva kakva i treba biti. Kako smo na odredištu bili tijekom tjedna naišli samo na zatvorena vrata planinarskog doma koji radi samo za vikend, no na to smo se i pripremili tako da smo sa sobom nosili i okrijepu i dovoljno tekućine. Ako planirate navedenu rutu računajte na takav scenario tj. da će te morati nositi sa sobom sve ukoliko vozite preko tjedna. Veći dio rute kao i zahtjevniji dio uspona je asfalt dok na makadam otpada mali dio od svega nekoliko kilometara na samom Japetiću kao i kratki dio od Medsave do Orešja. A kako kolega Damir vozi trekking bajk i nije imao nekih većih problema dovoljno govori o samom makadamu. Promet i nije neka stavka odnosno veći dio rute se vozite po lokalnim cestama slabog prometa što dakako ne znači da ne trebate biti koncentrirani i paziti. Kako i naslov kaže, uvjeti na ruti su doslovno bili zimski, magla na početku, magla na odredištu, sunce se ukazalo tek pred kraj. Zbog navedenog smo ostali uskraćeni za pogled sa Japetića što dakako ne umanjuje uživanje u vožnji. I više no siguran sam da ću se vratiti na ovo mjesto samo će definitivno godišnje doba biti drugo tako da će svi kriteriji biti zadovoljeni.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Sa kolegom Damirom se nalazim kod Arene centra te preko Lučkog, Kerestinca i Svete Nedelje stižemo do Samobora. Nastavljamo preko Smerovišća i Šipačkog Brijega iza kojeg silazimo sa asfalta na makadam te nakon 6-7 km stižemo na odredište. Kratak predah, presvlačenje, obnavljanje energije a sve to uz budne oči mačaka na koje smo naišli gore, neke su toliko molile za hranu da nismo imali srca odbiti ali isto tako nismo ih ni mogli nahraniti sve. Nakon za mačke nepovoljne podijele hrane vraćamo se po istom dijelu makadama do izlaska na asfalt i onda kroz Dragonoš, Jarušje, Breganicu stižemo do Grdanjaka gdje u miru uživamo u popodnevnoj kavici kao i u toplome. Ostatak puta smo nebrojeno puta vozili i kolega Damir i ja i nekoliko je već puta opisan kroz moje blogove da ću samo nabrojati: Bregana, Samoborski Otok, Savrščak, Medsave, Orešje, Bestovje i eto nas na Podsusedskom mostu što bi značili da smo rutu priveli kraju, iako kolega Damir ima još nešto kilometara za odvoziti da bi stigao doma. Jedno prije svega predivno druženje, jedno novo iskustvo jer do sad i nisam nešto vozio u ovakvim okolnostima po pitanju vremena i jedan predivno proveden dan. Dakako da se ima i na „ovakvoj“ ruti što za vidjeti, da se ima uživati u vožnji i prirodi a vjerujem da ću barem dio viđenog i doživljenog Vam približiti kroz nekoliko slika. Ako ništa drugo barem su „malko“ neobičnije u odnosu na dosadašnje, mada vjerujem ništa manje lijepe. 

               
                                                   kroz maglu...







prolaskom kroz Samobor magla nestaje...











i eto nas skoro, Japetić...




magla nam ponovno dolazi...



ali smo joj pobijegli...








pred kraj čak nam se i sunce ukazalo...





prekrasni zalazak za kraj...




utorak, 28. listopada 2014.

ovaj put uspješno, sa mosta do Murtera...

   Kako i naslov kaže, ovaj put sam uspio odvoziti sa mosta do Murtera iako mi je kiša prijetila cijelim putem. Naime u proljeće sam isto htio odvoziti ovu rutu no zbog kiše sam odustao u Jezerima. Dakle obišao sam otok Murter a i u povratku nisam škrtario tako da se nakupilo pristojnih kilometara. Ruta je vožena 15.10 2014. a kako to izgleda na karti možete vidjeti ovdje: http://ridewithgps.com/trips/3647023  

   O zahtjevnosti i težini nema se puno toga za reći, ocjena ove vožnje bi bila 3/5. Tako „visoku“ ocjenu ruta je dobila zbog dijela makadama između kampa Kosirina, Čigrađe i kampa Slanica te dijela do samog Murtera. Na mjestima sam morao gurati pa čak i nositi bajk jer staza je više pješačka nego biciklistička. Od Čigrađe po kartama postoji biciklistička staza, međutim ista je na mjestima doslovno ne voziva. Ova ruta se može odvesti sa malom korekcijom bez navedenog makadama, po asfaltu, tako da može biti zanimljiva i drugim vozačima po vrstama. Nekako su me ponijela sjećanja pa sam i ne znam nakon koliko godina htio posjetiti Murterske plaže, vožnjom između njih. Iako od vožnje na mjestima nema ni „v“, iako se bajk i gurao i nosio ipak je meni osobno bilo lijepo sjetiti se nekih davnih vremena. Postoji još jedan silazak sa asfalta koji se također može izbjegnuti, a radi se o dijelu između Gaćeleza i Rasline. I sa tim dijelom sam imao želju proći, vidjeti i za taj dio me vežu neka druga sjećanja. No vratimo se mi na rutu, ruta prolazi kroz nekoliko većih naselja pa čak i jednog grada, Vodice, trgovina i ugostiteljski objekata ima u dovoljnom broju da sa sobom ne morate vući ništa previše osim možda tekućine, osobno na vožnjama ona mi je najvažnija. Ruta osim dijela uz more na Murteru je dobro označena znakovima, a dio navedenog makadama između Gaćeleza i Rasline je u stvari bajk staza, isto označena. Tako da se na ovu ili malo izmijenjenu rutu možete odlučiti bez velike pripreme, karata, GPS uređaja i sličnih pomagala. Volja, dovoljno tekućine i za nedaj bože, mobitel je doslovno sve što Vam treba. Uglavnom i ova ruta je protkana sjećanjima pa ću osvrte ljepote viđenog na ovoj ruti ostaviti Vama na prosudbu.


   I nekoliko riječi o tijeku rute. Do Šibenskog mosta stižem sa autom, skidam bajk i magistralom vozim do Vodica. Nastavljam stazom uz more od koje je dio i makadam i tako stižem do Tribunja pa onda lokalnom, naravno asfaltiranom cestom preko Ivinja do Tisnoga. Tu opet uz more, i opet makadam, točnije poučnom stazom vozim do Jezera gdje opet izlazim na lokalnu cestu sa kojom se nastavljam do odvajanja za autokamp Kosirina. Nastavak po gore opisanom dijelu do Čigrađe, pa i dalje uz more do autokampa Slanica i dalje uz more gdje u stvari radim nekakav polukrug te u Murter ulazim sa zapadne strane. Uživanje u mjestu, odmor, kavica, laganini po Betini, obilazak crkve Gospe od Gradine, rimske nadzemne cisterne tzv. „tamnice“, starih uličica, puno tog ja za nabrojat. Nastavljam opet uz more prekrasnom cestom te preko kampa Lovišća stižem ponovno u Tisno. Istim dijelom vozim do mjesta Ivinj a onda nastavljam prema magistrali i mjestu Kapela, usput posjećujem crkvu sv. Martina i arheološko nalazište rimske vile. Siječem magistralu te kroz Tišnjansku Dubravu odnosno Dubrava kod Tisna, Dazlinu i Putičanje izlazim na regionalnu cestu prema Šibeniku i kroz Grabovce vozim do Gaćeleza. Silazim sa navedene ceste i još jednim dijelom vozim kroz mjesto te se ubrzo odvajam na makadam sa kojim vozim do Rasline i Prukljanskog jezera. Iz Rasline preko Zatona se vraćam na polazište odnosno Šibenski most. Ovu rutu bih svrstao u one turističko/rekreacijske koje po meni definitivno treba odvoziti ako ste u ovom kraju, dakako da bi bilo poželjnije da je to van turističke sezone. Kako već i rekoh za ovu vožnju ne mogu biti posve objektivan a spomenut ću samo prekrasno more, otok Murter, Prukljansko jezero završetak toka fascinantne rijeke Krke. Ono što još mogu dodati je da će te se sigurno nauživati prirode a u prilog tomu prilažem i nekoliko slika sa ove vožnje.


                                         za početak Šibenski most...
                                     

Vodice mi ostaju iza leđa...


a Tribunj je ispred mene...


vodički hotel Punta



nakon Tribunja...


Ivinj...


prekrasna staza uz more između Tisnog i Jezera...




Jezera...


nadomak Murtera...








Betina...










pa opet prekrasnom stazom prema Tisnome...





ispred Tisnog...


opet Ivinj


crkva Sv.Martina



arheološki ostatci rimske vile...



malo u zaleđe...




označena biciklistička staza...


Prokljansko jezero...


Raslina...



Zaton Šibenski...



ušće Krke...


i za kraj još jednom Šibenski most...