nedjelja, 19. listopada 2014.

Zrmanja, u potrazi za izvorom...

   Evo još jedne u nizu solo vožnji po Dalmaciji, a ovog je puta  riječ o rijeci Zrmanji, točnije u potrazi za njezinim izvorom. Nažalost, nisam vidio vrelo zbog dijela puta koji baš i nije prilagođen biciklistima, nedostajalo mi je svega nekoliko stotina metara. Ruta u dužini kakvih 70-ak km vožena je 11.10.2014.   a istu možete vidjeti ovdje:http://ridewithgps.com/trips/3647139

   Kad bi se davala ocjena za ljepotu viđenog i doživljenog, onda bi bila čista petica. No ocjena zahtjevnosti i težine za ovu vožnju  bila bi 3/5 što ovu rutu dakako ne treba baš svrstati u kategoriju lakih i izbjegavati. Kilometarski je za guštiranje, a po konfiguraciji terena i podloge raznolika. Skoro pa polovica rute je makadam, na nekim mjestima nasipavan, što dodatno otežava vožnju. Veći dio rute vozite po nenaseljenom dijelu, odnosno ratom pogođenom području u koji se ljudi slabo ili nikako vraćaju. Ta činjenica definira i ono što ćete nositi sa sobom jer trgovine izlaskom iz Knina nisam vidio. Dolaskom u mjesto Zrmanja Vrelo naići ćete na izvor pitke vode gdje možete obnoviti zalihe. Povratak je manje zahtjevan, ima manje makadama, a ja sam izbjegavao državnu cestu koliko sam mogao, no ako želite možete se do Knina vratiti po istoj. Iako bi me pogled na okolinu ponekad rastužio, ipak sam većinu vremena uživao u prekrasnoj i nedirnutoj prirodi. Kako mi osobno „samoća“  ne predstavlja problem, ova ruta je za mene idealna, a na nekim dijelovima doslovno sam vrištao od zadovoljstva.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Do Knina sam se dovezao autom i iz grada, izlazim prateći rječicu Butižnicu, odnosno vozim prema Plavnom. Nakon nekog vremena silazim s asfalta i odvajam se prema željezničkoj stanici Plavno, odnosno do Čupković mosta te nastavljam prateći jedno vrijeme željezničku prugu kroz Pribudić do Prljeva. Dolaskom do mjesta  Zrmanja Vrelo  izlazim na asfalt i nastavljam prema izvoru. Vrlo brzo opet ide makadam, pa onda nekakav poljski put pa onda pješačka staza do mjesta gdje je kameni zid tj. kamena brana s kojom se pojačava tok rijeke. Kako nisam imao hrabrosti ostaviti bajk, a za dalje je bilo nemoguće  vući ga sa sobom,  nažalost nisam vidio samo vrelo, no valjda će biti prilike i za to. Slijedi povratak asfaltom kroz ponovno Zrmanja Vrelo  i Palanku do izlaska na državnu cestu D1 po kojoj s malim odmakom vozim preko Pađena do mjesta polaska, Knina. Taj odmak s D1 je zapravo stara makadamska cesta, po onome što sam našao stara rimska cesta „vija militare“ i prolazi ispod vijadukta Kravlja Draga na D1 preko Zrmanje. I još jednom nakratko silazim s D1 i makadamom vozim do mjesta Žagrović i izlazim u Staroj Straži nakon čega slijedi prekrasan spust u grad Knin. O viđenom i doživljenom bih mogao još nekoliko kartica teksta napisati, ali sumnjam da bih Vam i tada prenio svu tu ljepotu. Prekrasna priroda i prekrasno vrijeme su dobitna kombinacija za prekrasnu rutu i prekrasno proveden dan. Kroz nekoliko slika kao i po običaju pokušat ću Vam  približiti dio viđenog i doživljenog na ovoj vožnji.

                     
                                        grad Knin, početak rute...



nastavak uz rijeku Butižnicu...





nastavak prekrasnim predjelima...










Čupkovića vijadukt, Bender...





pogled na željezničku prugu...


nastavak uživanja u kraju...






prvi susret sa Zrmanjom...




tu je negdje u podnožju izvor...




 i evo nas, do samog izvora nisam išao...





u povratku...






crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, Palanka...


ostatcima stare rimske ceste...


odakle "puca" predivan pogled na kanjon rijeke Zrmanje...




prolaz ispod viadukta Kravlja Draga na državnoj cesti D1




i još jednom, Zrmanja...


i u ostatku puta uživanje...





i eto nas, Knin...





i još jednom rijeka Butižnica...



i za kraj muzejski primjerak lokomotive, grad Knin...





Nema komentara:

Objavi komentar