nedjelja, 16. studenoga 2014.

jesenji Žumberak...

   Jučerašnja ruta vožena u društvu trojice kolega: Zdravka, Damira i Denisa sa kojom smo obuhvatili dio prekrasnog Žumberka protkanog pravim jesenskim ugođajem. Kako je kolega Zdravko kao „i doma“ što se tiče Žumberka bili smo u sigurnim rukama, a i prošli smo dijelovima na kojima, osim naravno našeg vodiča, nismo bili nikad. Iako su dani kratki, pogotovo za nas bicikliste, na kraju se nakupilo preko 100-ak prekrasnih km. a što smo vozili tj. rutu možete vidjeti ovdje: http://ridewithgps.com/trips/3774364

   O zahtjevnosti i težini odvožene rute mi je teško govoriti u ime svih, tako da je ocjena 4/5 donijeta na mom osobnom doživljaju. Kilometarski moglo bi se reći za ovo doba godine, na knap, visinska razlika od tisuću i nekoliko stotina metara napravljena kroz nekoliko uspona i ponovnih spuštanja te na jednom dijelu makadam je ono što je utjecalo na danu ocjenu. Promet ako izuzmemo dio dok se nismo izvukli iz grada je pa skoro zanemariva stavka, dakako da to ne znači da ne treba paziti i biti koncentriran na vožnju. Veći dio rute je vožen kroz slabo naseljeno područje tako da ne računate na nekakve ugostiteljske i trgovačke objekte, nosite sa sobom sve što Vam treba, prvenstveno tekućinu. Kako i rekoh veći dio rute je asfaltna podloga sa manjim dijelom makadama, što znači da ruta i nije baš pogodna za vozače „specijalki“. A ono što mogu garantirati u ime svih,ukoliko se odlučite na ovu rutu zasigurno će te uživati u: prekrasnoj i na mjestima nedirnutoj prirodi, prekrasnim pogledima na prijevojima kao i u starim autentičnim žumberačkim selima a poseban štih i ugođaj daje i godišnje doba. Za mene osobno drago društvo, bajk i priroda su garant lijepo provedenog dana.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute, nalazim se sa Damirom i Denisom na podsusedskom mostu, u Samoboru „kupimo“ Zdravka te preko Bregane stižemo do ulaza u područje Žumberka. Slijede Grdanjci, te uspon prema Stojdragi, Pokleku, Novom Selu Žumberačkom i Budinjaku gdje nakratko obnavljamo izgubljenu energiju. Nastavljamo do Gornje Vasi dijelom ceste koja je zatvorena za sav promet zbog odrona, mi se kao biciklisti uvijek možemo „provući“, te nekako kako je ruta posložena, slijedi „povratak“ preko Javora, Gulšinje, Mrzlog Polja, Dane, Jelinića, Golubića, Pavkovića i Jarušja do Grdanjaka gdje izlazimo na cestu sa kojom smo došli. Ostatak vožen skoro po istom tragu, Bregana, Samobor, Podsusedski most. Kako je puno jednostavnije opisati odnosno navesti mjesta kroz koja smo prošli,od onog što smo vidjeli i doživjeli na ovoj vožnji, mogu Vam samo kroz nekoliko uobičajenih riječi pokušati približiti i taj dio odvožene rute. Žumberačko gorje, prekrasna priroda i ne pretjerano prometne ceste su garant zanimljivog i lijepo provedenog dana na biciklu što se dakako odnosi i na ovu vožnju. Iako treba odvrtiti malo kilometra da bi se maknulo iz grada i prometnih cesta ono što dobivate dolaskom na ovaj dio je vrijedno svakog truda. A kada uz to imate i super ekipu, može se reći da se sve „poklopilo“. U prilog stavljam i nekoliko slika, koje dakako ne mogu prenijeti ono što smo vidjeli i doživjeli, preko kojih ću pokušati prenijeti barem dio doživljenog. A za nešto više, jednostavno treba sjesti na bajk i krenuti na ovu rutu. 

                          i grad ima svoju jesen...


sa Podsusedskog mosta...


Kolege, Damir...


Denis...


i Zdravko...


a jesen na Žumberku izgleda ovako...
































za kraj jedna nakon prolaska kroz Jarušje...



nedjelja, 9. studenoga 2014.

sa druge strane Sljemena...

   Današnja ruta bi se mogla nazvati "ponavljanje", ponovio sam po tko zna koji put odlazak na Sljeme pa spust u Zagorje. Doduše postoji jedan mali dio na ruti koji nisam vozio ali svejedno, ruta je doživljena kao da sam prvi put na tom dijelu. Za tako nešto mogu se zahvaliti godišnjem dobu i prekrasnim bojama sa kojima je protkano Sljeme. Detalje rute možete vidjeti ovdje:http://ridewithgps.com/trips/3751610

   Kako sam već nekoliko puta kroz svoje postove ocjenjivao skoro pa iste rute, ni današnja ocjena zahtjevnosti i težine se nema razloga razlikovati od prethodnih. Tako bi ocjena za ovu rutu bila 3/5, odnosno već nekako standardna kad je riječ o Sljemenu. Iako definitivno postoji razlika od mog prvog uspona pa do ovog zadnjeg, mišljenja sam da navedena ocjena nekako najbolje opisuje zahtjevnost i težinu. I nekoliko riječi što ovu rutu razlikuje od sličnih i već opisanih. Magla na usponu, na vrhu sunce, pa opet magla, vlažno i prohladno vrijeme je ono što po čemu se razlikuje od dosadašnjih. Ono što valja napomenuti, nosite sa sobom rezervnu presvlaku da ste u suhom i toplom na spustu. Promet je malo bio jačeg intenziteta pogotovo na usponu, razlog tomu je neradni dan, odnosno Nedjelja. Jedan kratki dio sam završio na poljskom putu, blatu ali se to može izbjeći tako da bi ruta u cijelosti bila vožena po asfaltu. Nikakve velike zalihe kako hrane tako i tekućine nisam nosio sa sobom, na ruti ima dovoljan broj ugostiteljskih i trgovačkih objekata. Iako većinom vožena po poznatim cestama ali u neko drugo vrijeme današnja vožnja je na sebi svojstven način lijepa i očaravajuća i definitivno je ispunila sva moja očekivanja.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Prolazim kroz veći dio grada i malo izmijenjenom trasom, ovaj put uz Mirogoj pa na Remetski Kamenjak preko kojeg izlazim na završetak uspona na Gračanima. Dalje Sljemenskom cestom do vrha i spust na zagorsku stranu. Negdje otprilike na polovici se odvajam prema Donjoj Stubici i malko lošijim asfaltom, ponegdje i bez njega vozim do Donje Podgore gdje se odvajam prema Stubičkim Toplicama. U samom mjestu silazim sa glavnog puta i vrlo brzo završavam kako već spomenuh, na poljskom, blatnjavom putu srećom ne predugom. Nakon blatnjave dionice slijedi izlazak na asfalt te vrlo brzo i na prometniju cestu za Zabok do kojeg stižem preko Luga Zabočkog. Nekako sam Zabok doživio kao krajnju točku rute te ostatak puta smatram povratkom doma, a on se odvija isto tako dijelom koji sam nekoliko puta vozio. Dakle preko Velikog Trgovišća, Luke, Pojatnog i Zaprešića dolazim do Aleje Bologne preko koje brzo stižem doma. Iako vrijeme i nije meni osobno nešto u čem bi uživao ipak u kombinaciji sa prirodom može se itekako uživati. Prekrasne boje jeseni na mjestima protkane sa maglom, uspavane šume i polja su obilježile ovu rutu i vjerujte da sam istinski uživao u svakom prijeđenom metru. I za kraj nekoliko slika preko kojih ću pokušati približiti tu raskoš boja, snene šume, tu viđenu i doživljenu ljepotu.


                                     znamenitosti moga grada...





Mirogoj...


prekrasne boje Medvednice...




















pogled na maglovito zagorje...


i onda nekoliko sa spusta...









potok Vidak...



poziv za "daljine"...



hotel dvorac Gjalski, Zabok...



Veliko Trgovišće...


dr. Franjo Tuđman...


na ulazu u Zagrebačku županiju...






i za kraj jedna pred samim Zaprešićom...