subota, 5. prosinca 2015.

maglovita...

   Nakon dva tjedna pauze ponovno na biciklu. U društvu Zdravka i Damira odvožena jedna malo čudna, maglovita i ne preduga ruta. Neki su je nazvali i „gemišt“ ruta, a to se dogodi kada na dijelu kojeg ste odvezli nekoliko desetaka puta pokušate naći dio koji još niste vozili. A kako to sve izgleda na karti pogledajte ovdje:http://ridewithgps.com/trips/7251517

   O težini i zahtjevnosti se i nema puno za napisat. Kako sam već napisao par postova na varijaciju današnje rute u nekoliko riječi bih podsjetio na već napisano. Ocjena bi bila 3/5 i to zahvaljujući dvama usponima pred kraj rute. Iznenadili su čak i prekaljenog „brdaša“ Damira. Ostatak rute je doslovno bez ijednog značajnijeg uspona. Promet na dijelovima kroz naseljena mjesta koje nismo uspjeli izbjeći, što je i bio cilj današnje vožnje, srednjeg intenziteta. Trgovina i ugostiteljskih objekata dovoljno, budući da je zimsko doba tim je i potreba za tekućinom manja možemo reći da je istih i više nego dovoljno. I to bi bilo uglavnom to, a kako magla koja nas je prekrivala cijelo vrijeme nije nešto na što se može računati, kao nešto stalno, reći ću da vožnja u takvim uvjetima iziskuje malo više koncentracije na cesti. Kako zbog vidljivosti tako i zbog vlage koja je doslovno kao kiša pa je na nekim dijelovima podloga dosta skliska. A da bih ponovio sve i bih, i hoću kad se ukaže prilika.


   O tijeku rute isto dosta puta pisano al evo da podsjetim. Mjesto sastanka sa Damirom Podsusedski most, nastavak uz jezera Orešje i Strmec do Medsave gdje nas je čekao Zdravko. Prelazimo skelom Savu i većinom poljskim putevima izbjegavajući naseljena mjesta koliko je god moguće stižemo do Harmice, prelazimo granicu i istu taktiku koristimo do Brežica. Slijedi kraći odmor i kava te povratak isto tako uz drugu stranu Save, izbjegavajući koliko god je moguće naseljena mjesta. Pa smo tako prošli „iza leđa“ Čatežu, Ribnici i Novoj Vasi  nakon čega dolazimo do granice i Bregane. Ulaskom u lijepu našu Zdravko nas napušta zbog obveza a Damir i ja nastavljamo preko Otruševca i Vrhovčaka do Samobora. Opet „pauzica“ za kavu te nastavak preko Male Rakovice, Kladja te svetonedeljskih brega do Svete Nedelje,  pa opet kroz Strmec  do Podsusedskog mosta. Ostatak su gradske ulice koje nastojim što prije odvest i maknuti se sa njih. Bilo je nešto još malo „razgovora ugodnog“ sa kolegom Damirom ali to je za neku drugu priču. Još jedan dan proveden u vožnji a o današnjem mogu reći hladan i maglovit, što dakako ni kod mene a ni kod mojih kolega nije ubilo volju za vožnjom, pogotovo kad na bajk niste sjeli dva tjedna. I ovakav dan ima svojih ljepota i ovakav dan Vas odmori, opusti i napuni baterije za „dalje“. A djelić te atmosfere pokušat ću prenijeti sa slikama, riječima neću ni pokušavati…

                         
                               na izlazu iz grada...
                      


nezaobilazni Podsusedski most...


jezero Orešje...


prema Medsavi...






prešli smo Savu...


i krenuli tim spominjanim poljskim putevima...









a isto tako i nakon prelaska granice...







skela malo drugačija od "naše"...



poznata vizrua Brežica...



Čatež...


pa opet malo polja...




moja malenkost...


zub vremena...


hladno i maglovito, asocijacija...





kapela Sv. Vida, Vrhovčak...


na spustu prema Samoboru...



franjevačka crkva Marijinog Uznesenja, Samobor...


usponi iza Kladja...


i nekoliko sa svetonedeljskih brega...





i za kraj jedna na novo uređenom jezeru u mjestu Strmec...


četvrtak, 5. studenoga 2015.

jesenska idila, Turopolje i Vukomeričke...

   Moglo bi se reći da sam se „navukao“ na Vukomeričke gorice pa sam tako i zadnju vožnju u društvu kolege Damira, podrazumijeva se, prošao tim prekrasnim krajem. Ovaj put smo malo ukomponirali i prekrasne Turopoljske šume. A kad se to spoji u jednu vožnju to može značiti samo jedno, uživanje u svakom prijeđenom metru, pa čak i onomu sa kojim izlazimo iz grada. Kako ta ruta izgleda na karti pogledajte ovdje: http://ridewithgps.com/trips/6989513

   Ocjena težine i zahtijevnosti i za ovu vožnju bi bila 3/5. Kako već i napisah u prethodnim postovima na ovakvoj dužini za veću ocjenu definitivno mora biti neko veliko „uspinjanje“ ili velika visinska razlika. Recimo primjera radi visinska razlika na ovoj vožnji je nekakvih, ovisno u kojoj aplikaciji gledate, 700/800 metara. Brojka bi moralo biti puno veća za veću ocjenu, naravno da se radi o osobnom viđenju i percepciji, što svakako nije zanemarivo i na što trebate računati upustili te se na ovakvu rutu. Ovog puta smo imali nešto više makadama nego  uobičajeno kroz Vukomeričke, čak smo na jednom dijelu „ostali“ bez vozljivog puta pa smo nekih par stotina metara pregurali bajkove, mada u kartama linija/staza postoji. Zbrojeno, otprilike dvije trećine asfaltne podloge, ostatak ne računajući navedeni dio "nošenja" dobrog i vozljivog makadama. Promet,  standardno dok se ne izvučete iz grada, poslije slabog intenziteta a na dijelovima gotovo da ga i nema. U nekim dijelovima je realnije da će te naići na traktor ili kakav šumski stroj nego na automobil. Normalno da to ne znači da možemo zanemariti sigurnost i pravila sigurne vožnje, nažalost trenutak nepažnje i nepromišljenosti može imati teške posljedice. A ako se to još dogodi na nenaseljenom dijelu, bolje je ni ne razmišljati o tome, razmišljajte da do tog ne dođe. Raspoređenost ugostiteljskih i trgovačkih objekata je u principu dobra, jedan dio kroz šumu u dužini kakvih 30-ak kilometara je bez istih kao skoro i bez naselja, ostatak rute je dobro popunjen sa istima. Valja još i napomenuti da nigdje uz put nismo vidjeli nikakav izvor pitke vode. Iako nam vremenski uvjeti u samom startu i nisu bili baš naklonjeni, magla i temperatura od oko -2 a na mjestima i do -4 stupnja, ti uvjeti  nisu utjecali na donošenje ocjene težine i zahtjevnosti. A na našu sreću dolaskom pred Turopoljske šume sunce je otjeralo maglu i zagrijalo zrak, ostatak dana, prekrasno vrijeme. I to bi okvirno bilo to po pitanju težine i zahtjevnosti. Ponavljam, sa mog poimanja jedna po tom kriteriju prosječna ali zato po viđenom i doživljenom iznadprosječna vožnja. Definitivno se vraćam na ovaj dio sa možda malo promijenjenom trasom ali o tome kad bude vrijeme.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute, ovaj put se iz grada izvlačimo malo drugačijom rutom, nalazimo sa u Novom Zagrebu te kroz Jakuševac izlazimo iz grada. Obavijeni maglom prolazimo mjesta Mičevec, Mala i Velika Kosnica, Petina, Črnkovec, Ribnica, Poljana Čička, Kuče. Prolaskom pokraj kaznionice u Turopolju i na samom ulazu u Turopoljske šume magla se diže i pojavljuje se sunce. Okupani tom toplinom nastavljamo do Pešćenice nakon koje ulazimo u pravo carstvo prirode i šume. Narednih 20-ak kilometara skoro bez naselja, na prekrasnim mjestima vikendice i klijeti, pa sa jednim lovačkim domom čiju smo osunčanu terasu iskoristili za odmor i okrijepu, pa onda dio gdje nam je put „nestao“ ispred nosa, pa opet klijeti i tu i tamo koja kuća u kojoj se živi. U tom okruženju smo vozili do Kravarskog. Dolaskom u mjesto koristimo „situaciju“ za uživanje u kofeinu, razbuđeni nastavljamo dalje i nižemo mjesta; Novaki Šćitarjevski, Ključić Brdo, Šiljakovina do Donje Lomnice. Prolaskom kroz Veliko Polje i Ranžirni kolodvor ponovno smo na gradskim ulicama sa čime završava još jedna prekrasna vožnja i prekrasno proveden dan. Da je bilo suditi po jutru, magla i niska temperatura, nikad ne bi očekivao ovako lijepo proveden dan. Dio koji smo prošli obavijeni maglom smo nekoliko puta vozili kako kolega tako i ja tako da nismo ostali „uskraćeni“ ni za što. A moram priznati da i sam po prvi puta vozim u takvim uvjetima, i da i takvi uvjeti definitivno imaju svoje ljepote i draži. O dijelu kroz prekrasne šume niti mogu niti znam pronaći prave riječi za to „sve“ opisati, stoga kao i po običaju ne preostaje mi drugo nego staviti slike pa barem na taj način pokušati prenijeti viđeno i doživljeno. 

                                 spomenik Većeslavu Holjevcu...


nasukani brod uz Savu...


nasip i šetnica...


park Vjekoslava Majera...


nekoliko maglovitih...




kreacije prirode...


prvo poziranje, most u mjestu Poljana Čička...



magla polako ali sigurno odlazi...


još jedan most, iza mjesta Kuče...


pred ulazak u šume...





sad već okupani suncem...



Sv. Juraj, Pešćenica...


pa carstvo prekrasnih boja i klijeti...




kolega Damir...




nisam mogao odoljet, meni predivan kadar...









dio na kojem nam je put "nestao" ispred nosa...


i još malo klijeti...


i šume...


i Damira...


i prekrasnog sklada okoliša...



pred Kravarsko...



crkva Sv.Križa, Kravarsko...


prekrasan spust, Žitkovčica...


na usponu pred Novake Šćitarjevske...


"ostatci" od halloweena...


kako se sunce spusta tako se mijenja i spektar boja...


na kraju sve ovako završi...


ostatak slika bez komentara...















sunce je sve niže i niže...



i za kraj jedna pred sam zalazak sunca...