utorak, 12. svibnja 2015.

Biokovo, uspon na Sv. Juru...

   Od prvog susreta sa Biokovom, a davno je to bilo, ostao sam fasciniran i oduševljen sa tom planinom. Igrom sudbine u zadnjih 15-ak godina se često "gledamo" i čini mi se kao da sam oduvijek želio otići gore. Da će to biti na biciklu unazad nekoliko godina nisam mogao ni pretpostaviti ali eto dogodilo se upravo to. Ovogodišnji posjet Makarskoj iskoristio sam za taj dugo željeni uspon na Biokovo i najveći vrh Sv. Juru koji je smješten na 1762 metra nadmorske visine. Ruta je vožena 06.05.2015 a kako to izgleda na karti pogledajte ovdje: http://ridewithgps.com/trips/4614057

   Ocjena težine i zahtjevnosti bi bila čista petica, možda i malo više, dakle 5/5 i ovo je ruta koja po svim mojim kriterijima zaslužuje tu ocjenu. Polazak je bio sa nekoliko desetaka metara nadmorske visine a uspon u dužini od 32 km završava na nekakvih 1750 metara nadmorske visine. Za taj poduhvat mi je bilo potrebno skoro 5 sati čiste vožnje no uz stajanja i fotkanja se odužilo na nekakvih 6 sati. Kako sam ranije krenuo na ulazu u Park prirode Biokovo nije bilo nikog a na povratku me nitko nije zaustavljao tako da ne znam dali se ulaz naplaćuje i za bicikliste, tabla na ulazu stoji i na njoj cijena od 50 kn. Podloga je cijelom rutom asfaltna osim dijela u povratku kada sam malo pješačio da bih uslikao panoramu Makarske sa mjesta Štrbina i dijela između Tučepa i Makarske voženog uz more. No taj dio nije neophodan tako da ukoliko ne želite, ne morate voziti po makadamu. Promet je nešto veći do ulaska u park prirode a dalje skoro da ga i nema. Na tom dijelu sam se susreo sa svega par automobila, nekoliko biciklista i nešto većih broj motorista. Ono na što definitivno valja obratiti pozornost je količina tekućine koju nosite sa sobom. Nakon prolaska restorana "Vrata Biokova" koji je smješten niti 10-ak km od ulaza u park prirode više nisam vidio nigdje mogućnost za dopunu. Na ruti sam vidio i nekoliko planinarskih domova, no svi su bili zatvoreni, a za objekt koji je na samom vrhu je zabranjen pristup. Vjerujem, kada bi se obratili za pomoć da bih je i dobili no ne treba se oslanjati na takvu opciju, planirajte da ne ovisite o takvim situacijama. U mom slučaju količina od tri litre tekućine (vode) mi je bila pa skoro na knap. Svakako treba nadoknaditi i izgubljenu energiju, vodite računa i o tome. Na povratku sam isto imao dosta stajanja i fotkanja, a i zbog sigurnosnih razloga nisam jurio kao "muha bez glave", za nesreću je potreban samo trenutak neopreznosti. Ono u što sam siguran je da će te bez obzira na trud koji ulažete uživati u svakom prijeđenom metru, kako uspona tako i spusta.


   I nekoliko riječi, doslovno nekoliko riječi o samom tijeku rute. Polazak iz Makarske, cestom prema Vrgorcu do ulaza u park prirode i onda jedinom ili kako na ulazu piše: "Biokovska turistička cesta je najviša planinska cesta u Hrvatskoj a duga je 23 kilometra..." do vrha Sv. Jure. Povratak je istim putem a ja sam odlučio da u povratku posjetim i Podgoru te da uz more do Makarske prođem i kroz Tučepe. I to bi bilo uglavnom to što se može reći o tijeku rute i mjestima kroz koja ruta prolazi. A o drugim segmentima rute kao što su "viđeno i doživljeno" stvarno i uz najbolju volju ne mogu pronaći riječi kojima bi sve to opisao. Cijelo vrijeme sam se osjećao prekrasno, sretno, zadovoljno bez obzira na uspon, cijelo vrijeme sam uživao u svakom prijeđenom metru, cijelo vrijeme sam htio zabilježiti svaki provedeni trenutak na toj prekrasnoj planini. Neke trenutke sam zabilježio fotićem a većinu tih trenutaka sam pohranio negdje u svoj svijesti i nadam se da ih nikad neću zaboraviti niti izbrisati. Ono što mogu je da Vam kroz nekoliko slika pokušam približiti ovo o čemu sam pisao, pa evo izvolite i dakako uživajte... 


                                             snena Makarska...


na putu prema ulazu u park prirode Biokovo...


Tučepi...



bez komentara...



slijedi dio nakon ulaza u park, uspon prem odredištu...











nakon tog slijedi "ravniji" dio po Biokovu...





pa opet se otvara vidik prema moru...



pa opet malo u unutrašnjost...



tu je negdje i vrh Sv. Jure...



evo ga, slijedi završni uspon...





to bi bilo to, slijedi vrijeme za uživanje...








teška srca odlazim, povratak...





malo sam sišao sa puta zbog ove fotke, panorama Makarske...


pa opet nepresušnih ljepota Biokova...



jedan od spominjanih planinarskih domova...


a šta bi drugo išlo nego uživanje...






na nekoliko mjesta sam nailazio na ove prekrasne životinje, konji...



ni sam neznam šta bih više napisao...





Podgora...








to je ono o čemu pokušavam pisati, ljepota Biokova i mora...


i za završetak prekrasne rute, Makarska...



Nema komentara:

Objavi komentar