srijeda, 29. srpnja 2015.

ponovno dva sljemenska makadama...

   Moglo bi se reći i da sam se zaželio bicikliranja. Naime, mjesec dana nisam sjeo na bicikl, mjesec dana samo ljenčarim ali sa razlogom, koristio sam godišnji odmor. A aktivnosti, ako se tako mogu nazvati, sam prilagodio i vremenu i mjestu, jednom riječju, moru. A za prvu vožnju nakon "napornog" godišnjeg sam izabrao nešto što sam već vozio samo ovaj put sa kontra strane. Radi se o dva sljemenska makadama a kako to izgleda ma karti pogledajte ovdje:http://ridewithgps.com/trips/5888925

   O težini i zahtjevnosti i nema se ništa više nadodati od onog što sam napisao u postu "Dva sljemenska makadama" iz lipnja 2014g. a ocjena za današnju vožnju će biti ista kao i za navedenu prethodnu, 4/5. bez obzira na činjenicu što sam ovog puta išao sa kontra strane. Ima nešto razlike u kilometraži i u visinskoj razlici koja je nastala u malo drugačijem dolasku do navedenih makadama. Promet do dolaska na makadam kao i pri odlasku sa makadama je pravi gradski, zbog "godišnjih" malo manje vozila nego inače. Na makadamima, moglo bi se reći nigdje žive duše ako izuzmemo jedan kamion za prijevoz drva pri usponu i grupu kolega biciklista na koje sam naletio pri spustu. Makadami u principu dobri osim jednog kraćeg dijela dužine par stotina metara na Markuševečkom makadamu kojeg su "izorali" kamioni za odvoz drva i drugi strojevi. Vodite računa da na makadamima nemate nikakvih ugostiteljskih kao niti trgovačkih objekata, opskrbite se prije uspona. Računajte da se možete "obnoviti" na vrhu i to je to. Osobno nosim nešto robe za "presvuć se" jer na vrh dođem mokar kao miš, a nije mi baš ugodno ta takav idem na spust. Ruta je možda malo zahtjevnija, ali i oni sa malo manje kilometara u nogama uz jaku volju i odmaranja koliko treba mogu je odvest.


   I nekoliko riječi o samoj ruti, gradskim ulicama do Markuševca, točnije Markuševečkog makadama sa kojim se penjem do Hunjke. Za nastavak prema vrhu Sljemena i dalje koristim planinarske i biciklističke staze a dolaskom do istog radim malo dužu pauzu za odmor i nadoknadu izgubljene enregije. Do početka Kustošijanskog makadam spustam se stazom  26 i nakon makadama ponovno gradskim ulicama do doma. Gledao sam nekako da na Sljemenu izbjegavam asfalt i mislim da sam dodire sa istim sveo na najmanju moguću mjeru, asfalta imam dosta i po gradskim ulicama. Ono što bih još napomenuo je po meni skoro pa idealno vrijeme za ovu rutu. Iako jutro i nije obećavalo, čak je i bilo nešto sitne kiše, nakon što sam se odlučio za vožnju više nije palo niti kapi. A da sve bude kako treba na povratku doma me je dočekalo i sunce, ma divota jedna. Da ne duljim o tome kako mi je bilo, a bilo mi je super, po običaju slijedi nekoliko slika a onda sve puštam Vama, točnije vašoj mašti na volju... 


                                   nekoliko gradskih...







pa onda nekoliko sa Markuševečkog makadama...












za kraj makadama...


prepreka na stazi, prema vrhu...


mene se nekako dojmilo...


crkva Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata...



pogled prema hrvatskom zagorju...


na samom vrhu...


malo sljemenskog asfalta...


dom Sindikata i malo od Zgreba...


rudnik Zrinski...



planinarski dom Risnjak...


nekoliko slika sa Kustošijanskog makadama...










nedavno obnovljen izvor, Poščak...


u skladu sa prirodom...




stari drveni most u kustošiji


Sky Office...