nedjelja, 25. listopada 2015.

Velika Vrata i Poljanice, Samoborsko gorje...

   Nakon mora i Dalmatinske zagore slijedi povratak u unutrašnjost, točnije Samoborsko gorje, naravno u društvu prijatelja Damira. A za ovu vožnju „poslužili“ smo se sa rutom koju je složio naš zajednički prijatelj Zdravko prije par godina, nažalost tada nisam bio na toj vožnji al evo sad mi se ukazala prilika. Iako sam veći dio već vozio i prošao nisam ni sumnjao da ću uživat kako u vožnji tako i u društvu. A kako ruta izgleda na karti pogledajte ovdje:http://ridewithgps.com/trips/6904137

   Što se tiče težine i zahtjevnosti ocjena za ovu rutu bi bila 4/5. Na nekim dijelovima rute ocjena je sigurno veća i može se ocijeniti čistom peticom ali kad se pogleda ukupni dojam, dužina i kad se sve slegne mislim da je navedena ocjena upravo kakva i treba biti za ovu rutu. Usponi jesu zahtjevni i teški ali su i vozljivi, na ruti imamo nekoliko penjanja pa spuštanja sa velikom visinskom razlikom što može malo „demoralizirati“ vozača, ali u principu to vrlo brzo prođe. Promet uobičajen dok se ne maknemo iz naseljenih područja, nakon toga je slabog ili na mjestima gotovo nikakvog intenziteta. Podloga skoro u potpunosti asfaltna, izuzev spusta sa Velikih Vrata do Vranovog Dola. Taj dio je makadam solidne vozljivosti, ne predstavlja neki problem pogotovo ako ste na spustu a ne na usponu. Ugostiteljskih i trgovačkih objekata ima dovoljno, a i dobro su „raspoređeni“ , naravno da treba  paziti i ne oslanjati se na to da ćemo baš kad nam zatreba naći na takvo mjesto. I to bi uglavnom bilo to po pitanju težine i zahtjevnosti no vjerujte da će te manji dio razmišljati o tome a veći dio uživati u onome što je oko Vas, dakako ako je Vaš stil vožnje sličan ovome kojem je naglasak na uživanje u onom što vidimo oko sebe.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute: sa Damirom se nalazim na Podsusedskom mostu, vozimo do Samobora gdje radimo prvu pauzu, ispijamo jutarnju kavu. Nakon tog slijede Smerovišće, Veliki i Mali Lipovec, prijevoj Velika Vrata, Vranov Dol, Prilipje, Plešivica, prijevoj Poljanica. Tu radimo dužu pauzu za „ručak“, naravno i malo odmaramo te osvježeni nastavljamo kroz mjesta Kotari, Klake i Konšćica. Tu malo mijenjamo izvorni plan kao i rutu te kroz Falašćak, Galgovo, Rakov Potok, Horvate, Kupinečki Kraljevec i Brezovicu ulazimo u Zagreb a dalje kako bi se reklo „svatko svojim putem“.  Nismo se nešto žurili na ovoj ruti, nismo bili pod pritiskom „moramo“  tako da smo sve vrijeme uživali, a posebno dojmljivo je jesenje ruho koje je prekrilo Samoborsko gorje. Takav spektar boja se jednostavno mora doživjeti . Naravno u nastavku kroz nekoliko slika pokušat ću prenijeti barem dio onog što smo vidjeli i doživjeli na ovoj ruti…

                                 Podsusedski most, rijka Sava...


prema Samoboru...


Samobor...


uz potok Lipovečka Gradna...




i malo prekrasnih boja jeseni...



kao i zanimljivih kućica, pred Smerovišće...


pa opet u jesenjem tonu...




radnici u kamenolomu...


i opet prekrasna priroda...



u pozadini Mali Lipovec...



pred prijevoj Velika Vrata...



spust prema Vranovom Dolu...




nekoliko zanimljivih detalja...


krošnja sa jabukama...


krovište...


pa još malo uživanja u prekrasnom pogledu...


Plešivica...





uspon prema Poljanicama...





mjesto našeg odmora, pauze za ručak...


negdje u Kotarima...


još malo šume...


prijatelj Damir...


detalj pred Falašćak


prema Horvatima...





pred Kupinečki Kraljevec...


i za kraj popularni "Hendrix", rijeka Sava...


ponedjeljak, 19. listopada 2015.

do Kliške tvrđave...

   Slijedećih nekoliko postova pišem sa malo dužim odmakom, a započet ću sa vožnjom koja je za cilj imala posjet Kliškoj tvrđavi ili tvrđavi Klis. Polazak je bio iz Dalmatinske zagore a vozio sam u društvu prijatelja Damira, 12.10.2015g. Nakon nekoliko kišnih dana osvanuo je jedan doslovno bez ijednog oblačka i nije nas se trebalo nagovarati da odvezemo unaprijed isplaniranu rutu. Skupilo se finih kilometara kao i fine visinske razlike a kako to sve izgleda na karti pogledajte ovdje: http://ridewithgps.com/trips/6855916

   Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila 4/5. Iako se čini da se na prostorima na kojima je ruta vožena ne može nabrati neka velika visinska razlika, statistika kaže drugačije. A upravo ta činjenica je na kraju i formirala navedenu ocjenu. Dakako da to ujedno i znači da ruta nije monotona, nije ravna, stalno se nešto „dešava“, jednom riječju dinamika cijelim putem. Veći dio rute je asfaltna podloga a dio od mjesta Vučevica do mjesta Blaca je makadam, većinom dobar i vozljiv. Promet većim dijelom slabog intenziteta, makadam gotovo bez prometa, a izdvojio bih dio od Solina pa do Trogira kroz Kaštela kao jako, jako  prometan dio. Na tom dijelu smo doživjeli dvije neugodne situacije: u prvoj, iz crnog BMW-a uz vrištanje ekipa me je gađala praznom kutijom cigareta pri prolazu a u drugoj vozač Croatia Airlinesovog autobusa nas je doslovno izgurao sa ceste, da se nismo maknuli zapeo bi za nas. „profesionalac“, nema što, za svaku „pohvalu“ kao i dvojac ili trojac iz spomenutog BMW-a. Uglavnom to je to što se prometa tiče, naravno da nismo dozvolili da nam ove „sitnice“ pokvare dan i uživanje u vožnji. Trgovačkih i ugostiteljskih objekata ima u skoro svim većim mjestima/selima kroz koje smo prošli, jedino treba obratiti pozornost na navedeni dio makadama jer taj dio nije naseljen. I to bi bilo uglavnom to po pitanju težine i zahtjevnosti, a rutu bih svakako preporučio jer stvarno se ima što za vidjet i doživjet.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Sa rađanjem dana krećemo iz mjesta Mirlović Zagora i slabo prometnim cestama kroz mjesta Unešić, Nevest, Utore Donje i Gornje, Kladnjice, Lećevica , Korušce stižemo do Vučevice. Nastavljamo makadamom, prolazimo ispod autoputa te do mjesta Blace uživamo u miru i idili dalmatinskog krša. Slijedi kratki uspon te prekrasan spust uz prekrasan pogled na Solin i Split. Kratko se zadržavamo u mjestu Klis, te na vidikovcu na samom ulazu u tvrđavu koja je na žalost bila zatvorena. Slijedi spust prema Solinu i nastavak prema Kaštelima te vožnjom kroz ista stižemo u Trogir. Tu malo duže ostajemo, razgledamo, pijemo kavu, jednom riječju uživamo. Osvježeni i odmorni krećemo prema Segetu Donjem te nastavljamo prema usponu i prekrasnim vidikovcima prema Segetu Gornjem. Naravno da je puno lakše uz prekrasan pogleda savladavati uspon. Nakon Segeta Gornjeg slijede mjesta Prapatnica, Prgomet, Primorski Dolac i ponovno prolaz ispod autoputa. Slijede Sitno, Cera i ponovno Unešić odakle se istim putem vraćamo na mjesto polaska. Zadnjih desetak kilometara vozimo pod svjetlima što nam i nije bio neki problem jer smo i za takve uvjete spremni i posjedujemo adekvatnu opremu. A nekako se poklopilo da smo sa izlaskom sunca krenuli a sa zalaskom se vratili što bi značilo da smo cijeli dan bili na vožnji. A kad malo bolje razmislim i to je malo za uživat u svemu onome što se može vidjet i doživjet na ovoj ruti. Kako po tko zna koji put ne pronalazim prave riječi za opisat doživljeno preostaje mi jedino da kroz nekoliko slika pokušam prenijeti barem dio vizualnog a Vama dalje ostavljam sve na volju i maštu…


                     početak dana i jedne prekrasane avanture...              


uživanje u jutarnjim čarima Dalmatinske zagore...








jutarnja rosa...


pa opet prekrasni prizori...





i još malo jutarnje rose...


slučajni prolaznik...


pred mjesto Vučevicu...


spominjani makadam...



zadnji uspon prema Klisu i pogled "unazad"...



prozor bunkera iz drugog svjetskog rata...


naši "konji"...


tu je, Klis ispred nas...


kolega Damir ispred, nestrpljiv...


treba uživat u viđenom...


još ostataka arhitekture iz drugog svjetskog rata...


Kliška tvrđava...


i pogled sa samog ulaza u istu...




kroz mjesto Klis...




na ulazu u Trogir...


i jedan avion pri slijetanju...


Trogir...





tvrđava Kamerlengo...



uspon prema Segetu Gornjem...





i prekrasan pogled na Trogir, Čiovo...



i za kraj još nekoliko pred sam zalazak sunca...