četvrtak, 5. studenoga 2015.

jesenska idila, Turopolje i Vukomeričke...

   Moglo bi se reći da sam se „navukao“ na Vukomeričke gorice pa sam tako i zadnju vožnju u društvu kolege Damira, podrazumijeva se, prošao tim prekrasnim krajem. Ovaj put smo malo ukomponirali i prekrasne Turopoljske šume. A kad se to spoji u jednu vožnju to može značiti samo jedno, uživanje u svakom prijeđenom metru, pa čak i onomu sa kojim izlazimo iz grada. Kako ta ruta izgleda na karti pogledajte ovdje: http://ridewithgps.com/trips/6989513

   Ocjena težine i zahtijevnosti i za ovu vožnju bi bila 3/5. Kako već i napisah u prethodnim postovima na ovakvoj dužini za veću ocjenu definitivno mora biti neko veliko „uspinjanje“ ili velika visinska razlika. Recimo primjera radi visinska razlika na ovoj vožnji je nekakvih, ovisno u kojoj aplikaciji gledate, 700/800 metara. Brojka bi moralo biti puno veća za veću ocjenu, naravno da se radi o osobnom viđenju i percepciji, što svakako nije zanemarivo i na što trebate računati upustili te se na ovakvu rutu. Ovog puta smo imali nešto više makadama nego  uobičajeno kroz Vukomeričke, čak smo na jednom dijelu „ostali“ bez vozljivog puta pa smo nekih par stotina metara pregurali bajkove, mada u kartama linija/staza postoji. Zbrojeno, otprilike dvije trećine asfaltne podloge, ostatak ne računajući navedeni dio "nošenja" dobrog i vozljivog makadama. Promet,  standardno dok se ne izvučete iz grada, poslije slabog intenziteta a na dijelovima gotovo da ga i nema. U nekim dijelovima je realnije da će te naići na traktor ili kakav šumski stroj nego na automobil. Normalno da to ne znači da možemo zanemariti sigurnost i pravila sigurne vožnje, nažalost trenutak nepažnje i nepromišljenosti može imati teške posljedice. A ako se to još dogodi na nenaseljenom dijelu, bolje je ni ne razmišljati o tome, razmišljajte da do tog ne dođe. Raspoređenost ugostiteljskih i trgovačkih objekata je u principu dobra, jedan dio kroz šumu u dužini kakvih 30-ak kilometara je bez istih kao skoro i bez naselja, ostatak rute je dobro popunjen sa istima. Valja još i napomenuti da nigdje uz put nismo vidjeli nikakav izvor pitke vode. Iako nam vremenski uvjeti u samom startu i nisu bili baš naklonjeni, magla i temperatura od oko -2 a na mjestima i do -4 stupnja, ti uvjeti  nisu utjecali na donošenje ocjene težine i zahtjevnosti. A na našu sreću dolaskom pred Turopoljske šume sunce je otjeralo maglu i zagrijalo zrak, ostatak dana, prekrasno vrijeme. I to bi okvirno bilo to po pitanju težine i zahtjevnosti. Ponavljam, sa mog poimanja jedna po tom kriteriju prosječna ali zato po viđenom i doživljenom iznadprosječna vožnja. Definitivno se vraćam na ovaj dio sa možda malo promijenjenom trasom ali o tome kad bude vrijeme.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute, ovaj put se iz grada izvlačimo malo drugačijom rutom, nalazimo sa u Novom Zagrebu te kroz Jakuševac izlazimo iz grada. Obavijeni maglom prolazimo mjesta Mičevec, Mala i Velika Kosnica, Petina, Črnkovec, Ribnica, Poljana Čička, Kuče. Prolaskom pokraj kaznionice u Turopolju i na samom ulazu u Turopoljske šume magla se diže i pojavljuje se sunce. Okupani tom toplinom nastavljamo do Pešćenice nakon koje ulazimo u pravo carstvo prirode i šume. Narednih 20-ak kilometara skoro bez naselja, na prekrasnim mjestima vikendice i klijeti, pa sa jednim lovačkim domom čiju smo osunčanu terasu iskoristili za odmor i okrijepu, pa onda dio gdje nam je put „nestao“ ispred nosa, pa opet klijeti i tu i tamo koja kuća u kojoj se živi. U tom okruženju smo vozili do Kravarskog. Dolaskom u mjesto koristimo „situaciju“ za uživanje u kofeinu, razbuđeni nastavljamo dalje i nižemo mjesta; Novaki Šćitarjevski, Ključić Brdo, Šiljakovina do Donje Lomnice. Prolaskom kroz Veliko Polje i Ranžirni kolodvor ponovno smo na gradskim ulicama sa čime završava još jedna prekrasna vožnja i prekrasno proveden dan. Da je bilo suditi po jutru, magla i niska temperatura, nikad ne bi očekivao ovako lijepo proveden dan. Dio koji smo prošli obavijeni maglom smo nekoliko puta vozili kako kolega tako i ja tako da nismo ostali „uskraćeni“ ni za što. A moram priznati da i sam po prvi puta vozim u takvim uvjetima, i da i takvi uvjeti definitivno imaju svoje ljepote i draži. O dijelu kroz prekrasne šume niti mogu niti znam pronaći prave riječi za to „sve“ opisati, stoga kao i po običaju ne preostaje mi drugo nego staviti slike pa barem na taj način pokušati prenijeti viđeno i doživljeno. 

                                 spomenik Većeslavu Holjevcu...


nasukani brod uz Savu...


nasip i šetnica...


park Vjekoslava Majera...


nekoliko maglovitih...




kreacije prirode...


prvo poziranje, most u mjestu Poljana Čička...



magla polako ali sigurno odlazi...


još jedan most, iza mjesta Kuče...


pred ulazak u šume...





sad već okupani suncem...



Sv. Juraj, Pešćenica...


pa carstvo prekrasnih boja i klijeti...




kolega Damir...




nisam mogao odoljet, meni predivan kadar...









dio na kojem nam je put "nestao" ispred nosa...


i još malo klijeti...


i šume...


i Damira...


i prekrasnog sklada okoliša...



pred Kravarsko...



crkva Sv.Križa, Kravarsko...


prekrasan spust, Žitkovčica...


na usponu pred Novake Šćitarjevske...


"ostatci" od halloweena...


kako se sunce spusta tako se mijenja i spektar boja...


na kraju sve ovako završi...


ostatak slika bez komentara...















sunce je sve niže i niže...



i za kraj jedna pred sam zalazak sunca...