subota, 5. prosinca 2015.

maglovita...

   Nakon dva tjedna pauze ponovno na biciklu. U društvu Zdravka i Damira odvožena jedna malo čudna, maglovita i ne preduga ruta. Neki su je nazvali i „gemišt“ ruta, a to se dogodi kada na dijelu kojeg ste odvezli nekoliko desetaka puta pokušate naći dio koji još niste vozili. A kako to sve izgleda na karti pogledajte ovdje:http://ridewithgps.com/trips/7251517

   O težini i zahtjevnosti se i nema puno za napisat. Kako sam već napisao par postova na varijaciju današnje rute u nekoliko riječi bih podsjetio na već napisano. Ocjena bi bila 3/5 i to zahvaljujući dvama usponima pred kraj rute. Iznenadili su čak i prekaljenog „brdaša“ Damira. Ostatak rute je doslovno bez ijednog značajnijeg uspona. Promet na dijelovima kroz naseljena mjesta koje nismo uspjeli izbjeći, što je i bio cilj današnje vožnje, srednjeg intenziteta. Trgovina i ugostiteljskih objekata dovoljno, budući da je zimsko doba tim je i potreba za tekućinom manja možemo reći da je istih i više nego dovoljno. I to bi bilo uglavnom to, a kako magla koja nas je prekrivala cijelo vrijeme nije nešto na što se može računati, kao nešto stalno, reći ću da vožnja u takvim uvjetima iziskuje malo više koncentracije na cesti. Kako zbog vidljivosti tako i zbog vlage koja je doslovno kao kiša pa je na nekim dijelovima podloga dosta skliska. A da bih ponovio sve i bih, i hoću kad se ukaže prilika.


   O tijeku rute isto dosta puta pisano al evo da podsjetim. Mjesto sastanka sa Damirom Podsusedski most, nastavak uz jezera Orešje i Strmec do Medsave gdje nas je čekao Zdravko. Prelazimo skelom Savu i većinom poljskim putevima izbjegavajući naseljena mjesta koliko je god moguće stižemo do Harmice, prelazimo granicu i istu taktiku koristimo do Brežica. Slijedi kraći odmor i kava te povratak isto tako uz drugu stranu Save, izbjegavajući koliko god je moguće naseljena mjesta. Pa smo tako prošli „iza leđa“ Čatežu, Ribnici i Novoj Vasi  nakon čega dolazimo do granice i Bregane. Ulaskom u lijepu našu Zdravko nas napušta zbog obveza a Damir i ja nastavljamo preko Otruševca i Vrhovčaka do Samobora. Opet „pauzica“ za kavu te nastavak preko Male Rakovice, Kladja te svetonedeljskih brega do Svete Nedelje,  pa opet kroz Strmec  do Podsusedskog mosta. Ostatak su gradske ulice koje nastojim što prije odvest i maknuti se sa njih. Bilo je nešto još malo „razgovora ugodnog“ sa kolegom Damirom ali to je za neku drugu priču. Još jedan dan proveden u vožnji a o današnjem mogu reći hladan i maglovit, što dakako ni kod mene a ni kod mojih kolega nije ubilo volju za vožnjom, pogotovo kad na bajk niste sjeli dva tjedna. I ovakav dan ima svojih ljepota i ovakav dan Vas odmori, opusti i napuni baterije za „dalje“. A djelić te atmosfere pokušat ću prenijeti sa slikama, riječima neću ni pokušavati…

                         
                               na izlazu iz grada...
                      


nezaobilazni Podsusedski most...


jezero Orešje...


prema Medsavi...






prešli smo Savu...


i krenuli tim spominjanim poljskim putevima...









a isto tako i nakon prelaska granice...







skela malo drugačija od "naše"...



poznata vizrua Brežica...



Čatež...


pa opet malo polja...




moja malenkost...


zub vremena...


hladno i maglovito, asocijacija...





kapela Sv. Vida, Vrhovčak...


na spustu prema Samoboru...



franjevačka crkva Marijinog Uznesenja, Samobor...


usponi iza Kladja...


i nekoliko sa svetonedeljskih brega...





i za kraj jedna na novo uređenom jezeru u mjestu Strmec...