subota, 30. siječnja 2016.

ponovno u Krško...

   Za današnju vožnju bi se moglo reći da mi je onako baš "pravo po guštu“. Odrađena je u društvu prijatelja, moglo bi se reći sad već standardnog u vožnjama, Damira i Zdravka, sa kojim nisam duže vremena vozio. U takvom društvu i ne previše zahtjevnoj ruti  okrenuli smo preko „stotke“. Kako ta naša „onako po guštu“ ruta izgleda pogledajte ovdje: http://ridewithgps.com/trips/7712782

   Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila 3/5 i to opet poklonjena „trojka“ i opet iz već spominjanog razloga a to je, svaka ruta preko 100-ak kilometara zaslužuje "trojku". Podloga je uz par stotina metara makadama u cijelosti asfaltna. Promet na cestama je slabijeg intenziteta, dijelom je i vikend zaslužan za to. Od nekakvih zahtjevnijih dionica izdvojio bih kraći uspon iz mjesta Prilipe do mjesta Žejno dužine kakvih par kilometara. Ostatak rute uz pokoji kratki  „uspončić“ je moglo bi se reći ravan. Na samoj ruti imate par većih mjesta  u kojima će te naći i ugostiteljske i trgovačke objekte u kojima možete zadovoljiti sve svoj potrebe. I to bi bilo manje-više sve u ovom dijelu priče. Naravno i kad je ruta ovako ležerna, ugodna  i vožena u dobrom društvu sigurnost se ipak ne smije zanemarit. Koncentracija na vožnju je uvijek potrebna kako ovdje tako i kad idete samo skoknut do prvog dućana, čuvajte se pa će Vas i drugi čuvat.


   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Sa Damirom se nalazim na Podsusedskom mostu, na ulazu u Samobor „kupimo“ kolegu Zdravka i malo okolnijim putevima stižemo do Bregane i graničnog prijelaza. Nastavljamo prema Brežicama i u spomenutom mjest Prilipe se odvajamo te kroz Mrzlavu Vas, Velike Malence, Boršt, Cerklje ob Krki, Drnovo i Brege stižemo u Krško, naš cilj. Povratak je preko Spodnjog Starog Grada, Pesja i Gornjog Lenarta do Brežica. Dalje preko Dobove stižemo do graničnog prijelaza i u mjestu Harmica smo ponovno u Hrvatskoj. Opet po malo „okolnijim“ putevima, Ključ Brdovečki, Drenje Brdovečko, Savski Marof, Zdenci Brdovečki, Javorje i malo po makadamu i poljskim putevima dolazimo do skele u mjestu Medsave. Prelaskom Save ostaje nam da još kroz Vrbovec Samoborski i Domaslovec dopratimo kolegu Zdravka do doma i preko Strmca i Orešja se vratimo u Zagreb. Sa time bi  i završilo naše ugodno kako druženje tako i vožnja. Kako sam ovu rutu već vozio a po nekim dijelovima i po nekoliko desetaka puta naglasak je bio na ekipu. Ispričali smo se, ismijali, izogovarali neke ljude i događaje, ispijali kave, jeli ma jednom riječju radili stvari u kojima smo doslovno uživali na ovoj cjelodnevnoj vožnji. I za kraj kao i po običaju nekoliko slika…

                                jutro je bilo maglovito i prohladno...




da bi se na nekim dijelovima i sunce ukazalo...




jedno od mnogobrojnih poziranja, Zdravko i Damir...





provjera čvrstoće mosta...


naša prijevozna sredstva...


moj bajk i Krka...


kolega Zdravko...



i još onako malo usputnih...




u mjestu Krško prelazimo rijeku Savu...


nastavak u istom "tonu"...



nasadi jabuka i u pozadini nuklearka Krško...


moji suputnici...


u Brežicama...



pred granicu...


rampa je spuštena...


i naravno opet po "istome"...









skela...


Zdravko i Damir...


zadovoljni ribič sa svojim ulovom...


obale Save...


i dvije "no comment" za kraj...




nedjelja, 24. siječnja 2016.

do Ivanić Grada...

   Po jutru se ne poznaje dan ili na kavu u Ivanić Grad bi bio primjereniji naziv posta.  Jutro -5 temperatura, i nije baš poziv za vožnju no kako sam vjerovao da će temperatura porasti u plus trebao sam samo odlučiti kamo. A odluka je pala u Ivanić Grad na kavu, tamo još nikad nisam bio na biciklu. Rutu dužine 100-ak km pogledajte ovdje: http://ridewithgps.com/trips/7652666

   Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila 3/5. Možda sam malo dao i preveliku ocjenu ali „alibi“ sam našao u činjenici da sam vozio pravu „zimsku“ rutu ako ćemo gledat po temperaturi a isto tako za sve rute preko navedene dužine smatram da zavrjeđuju tu ocjenu. Što se tiče prometa, maksimalno sam nastojao izbjeći prometnije ceste pa kad tomu još dodate da je Nedjelja onda se o prometu nema  puno za reći osim da je skoro zanemariva stavka. Podloga je isprepletena asfaltom, makadamom, nasipom i  blatnjavim poljskim putevima. Za ovo zadnje sam nekako mislio da je još  uvijek zemlja smrznuta i je u velikoj mjeri no sa porastom dnevne temperature naišao sam na nekim dijelovima na blato. Nakon tog sam si mislio da bi bilo najbolje da i bicikl i ja završimo skupa na pranju. Osim tog dijela puta među njivama ostatak makadam je i više nego dobar. Od ugostiteljskih i trgovačkih objekata osim onih koje sam vidio uz put definitivno možete računati na Ivanić Grad, tamo će te naći sve što vam  treba. I to bi uglavnom bilo to osim možda da nadodam da je ruta „ravna ko daska“ i daje idealna kad ono niste baš u top formi kako po kilometraži tako i vožnjom u brda.
.

   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Prvih 10-15 km se izvlačim iz grada nakon tog slijede: Ivanja Reka, Hruščica, Sop, Svibje, Trstenik i Struga Nartska te Dragošička nakon koje skrećem prema Ježevu. Nekako mi se čini da sam nekoliko puta prelazio auto put pa sam zapamtio i ovaj prijelaz nakon skretanja. Prolaskom kroz Ježevo slijede još Trebovec i Zelina Breška gdje silazim sa asfalta i poljskim putem vozim ponovno preko autoputa te na asfalt izlazim u mjestu Opatinec. Prolaskom kroz Jalševec Breški stižem do mog odredišta Ivanić Grada. Kako sam u uvodu i napisao ispija se kava, iako sam bio jedini na terasi gradske kavane to me nije smetalo da uživam u zubatom suncu za vrijeme tog ispijanja. Povratak slijedi kroz mjesto Posavski Bregi gdje opet silazim sa asfalta i spominjanim poljskim putem vozim do Prevlake u koju stižem ne znajući tko je više blatnjav, bicikl ili ja. U Oborovu slijedećem mjestu se ukrcavam na skelu, prelazim Savu i nastavljam kroz Vrbovo Posavsko, Drnek, Bukevje, Sop Bukevski i Zablatje Posavsko nakon kojeg makadamom vozim uz nasip sve do ulaza u Zagreb, i to je to. Ono što bih izdvojio kao zanimljivo jest temperatura: jutarnja od -5 koja se polako kopnila pa je negdje nakon polovice dana bila isto 5 ali u plusu, još je malo rasla a dolaskom do grada počela je opet polako padati. Do dolaska do kuće je još uvijek bila u plusu. Na nekim mjestima je bilo ostataka snijega koji se zaledio, na nekim mjestima sam i vozio po ledu ali većina rute je bila dobra po pitanju podloge. Za sad ću se još uvijek držati one „da nema lošeg vremena za vožnju nego samo loše opreme…“ i definitivno ću napraviti još koji kilometar u srcu zime, ima i to svoje čari i ljepote. Eto preostaje mi još da postavim nekoliko slika sa današnje vožnje nadajući da će te barem malo doživjeti od atmosfere koju sam ja doživio.

jedan gradski nadvožnjak...


kaže ciklo -5 stupnjeva...


pred Ježevo...


bušotina u mjestu Ježevo...


i kanali su pod ledom...


neobično mjesto stanovanja...


                                                  kapela Sv. Benedikta, Trebovec...


malo po poljskim putevima...




za nevjerovat, divlje srne su mi pretrčale preko ceste, Opatinec...


Ivanić Grad...



rijeka Lonja...


crkva Sv.Petra...


na ulazu u Posavske Brege...


poljskim putevima...















zarobljeno u ledu...


ustava Prevlaka...




prema Oborovu...



kapelica u Oborovu...


pristanište za skelu...



ukrcali smo se...


i vrlo brzo prešli na drugu stranu...


                                                     crkva Sv. Bartola, Orle…


uz Savu...






pa onda na nasip i tako do ulaza u Zagreb...









temperatura u laganom opadanju...


jedna sa nasipa...


željeznički most Hendrix...


i za kraj još jedna sa nasipa...