utorak, 19. travnja 2016.

Austrija, dohvatismo i nju

   Već duže vremena sa prijateljem Damirom se planira vožnja sa kojom bi smo dotaknuli i Austriju a da se odradi u jednom danu. Zašto Austriju, pa eto naslušao sam se „priča“ od Damira koji je vozio kako on kaže kroz tu prekrasnu i fascinantnu zemlju u svakom pogledu. Od kulture vožnje kako biciklista tako i automobila, urednosti, sređenosti, infrastrukture pogotovo one koja se odnosi na biciklističke staze i da ne nabrajam dalje. Naravno da nisam imao izbora, jednostavno sam morao pa barem i na kratko propedalirati kroz tu državu. Rutu je složio Damir, u stvari složio je dvije, jednom smo išli do Austrije a sa drugom se vraćali. A kako to izgleda na karti pogledajte ovdje:https://ridewithgps.com/trips/8593041

   Naravno da smo za takav plan u kojem bi smo na jedan dan posjetili Austriju bajkovima koristili automobil. Pa smo se tako istim dovezli do Murrskog Središća, grada rudara, koji je bio naša polazna točka. Nakon posjeta lokalnoj pekarnici mogla je početi za mene tadugo isčekivana vožnja. Do granice od većih mjesta prolazimo kroz Hlapčinu i Sveti Martin na Muri a vozimo se po lokalnoj asfaltiranoj cesti sa slabim prometom. Prelaskom granice i ulaskom u Sloveniju uvjeti za vožnju su identični pa tako stižemo do mjesta Ljutomer gdje radimo pauzu za prvu jutarnju kavu. U nastavku nailazimo na biciklističku stazu oznake G-12 sa kojom kroz mjesta Boreci, Križevci pri Ljutomeru, Staru Novu vas, Vučju vas stižemo u mjesto Radenci. Mjesto je poznato po termalnim lječilištima kao i po punionici „Radenske Tri Srca“. Valja još napomenuti da navedena biciklistička staza van naselja prati glavnu prometnicu a kroz naselja je premještena na nogostupe, oznake postoje no na nekim dijelovima kako zbog novog asfalta ili sličnih radova na cestama i nogostupima nisu baš najjasnije. U nastavku prolazimo kroz mjesto Mele nakon kojeg stižemo u Gornju Radgonu. Mada sam izgarao od želje da više „uđem“ u tu Austriju, naime prošli smo pokraj mosta koji spaja te dvije države,  držao sam se plana odnosno rute koju je složio Damir. A ta ruta nas je dalje vodila u posjetu Radgonskom gradu ili Schloss Oberradkersburg, grad je smješten na uzvišenju sa kojeg se pružaju prekrasni pogledi kako na Sloveniju tako i na Austriju. Isto tako ta ruta nas je još neko vrijem vodila kroz Sloveniju pa smo prošli kroz mjesta Podgrad, Apače, Žepovci, Podgorje i Trate gdje napokon prelazimo rijeku Muru i ulazimo u tu dugo očekivanu Austriju i mjesto Murcek. Onaj prvi doživljaj se i ne razlikuje puno od priča kojih sam se naslušao u vožnjama sa Damirom. Dočekala nas je uredno označena biciklistička staza, kako znakovima tako i horizonatlnom signalizacijom. Kako je nekako taj ulazak u Austriju bio i krajnji domet naše rute slijedi povratak, a on nas vodi iz mjesta Murcek, u koje smo prešli iz Slovenije, pa dalje prateći rijeku Muru  biciklističkom stazom oznake R2.  A ta staza vodi kroz prekrasne šume, polja , uz jezera i šljunčare do mjesta Bad Radkersburg  kojeg smo vidjeli iz Gornje Radgone kad sam se jedva suzdržao da ne promijenim Damiru njegovu rutu.  Do granice ostaje još svega 6-7 kilometara koje isto vozimo po toj R2 stazi. Prelaskom u Sloveniju ponovno samo većinom na prometnicama sa pojačanim prometom sve do mjesta Murska Sobota. Do granice nešto po prometnicama nešto po biciklističkim stazama prolazimo mjesta Bratonci, Dokležovje, Ižakovci, Melinci, Srednja Bistrica, Hotiza, Kapca, Gabeje nakon kojeg vrlo brzo stižemo na granicu i prelaskom rijeke Mure smo ponovno u Hrvatskoj. Točnije rečeno ponovno smo u mjestu Mursko Središće odakle smo i krenuli. Što bi značilo da smo završili naš jednodnevni posjet biciklima Austriji.

   Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila 4/5 i to prvenstveno zbog kilometraže koja je svega par kilometara manja od 150, što i nije baš zanemariva brojka. Kako drugih čimbenika koji definiraju tu ocjenu i nema previše, spomenut ću samo da je ruta pa skoro ravničarska, najveći uspon bio je do Radgonskog grada na nekih 250-ak metara nadmorske visine. Ukupna visinska razlika je ispod 500 metara što ovu rutu po mojim kriterijima definitivno svrstava u ravničarsku. Ako se pogleda ukupna dužina rute onda dio od nekakvih 30-40-ak kilometara prometnijih cesta ne bi trebao predstavljati neki problem pogotovo ako se ostatak rute po većem dijelu vozi biciklističkim stazama. Na ruti ima dovoljan broj trgovačkih i ugostiteljskih objekata i vrlo male su „rupe“ između naseljenih mjesta. I to bi bilo uglavnom to oko čega bih se osvrnuo po pitanju težine i zahtjevnosti.


   Ono što mi gotovo uvijek predstavlja problem je napisati par riječi o viđenom i doživljenom, i koliko god mislio da će sa vremenom biti lakše to se ne događa. Mogu jednostavno napisati da sam uživao u svakom prijeđenom metru ove rute, da sam uživao u ljepotama prirode kroz koju smo vozili, da sam oduševljen sa Austrijom pogotovo urednošću svega od kuća, cesta prirode pa do kulture na cestama i biciklističkim stazama. Ma jednom riječju ruta u cijelosti je jedno prekrasno iskustvo, naravno tu je i moj suputnik Damir bez kojeg to ne bi bilo to. I za kraj slijede slike sa kojima sam pokušao zabilježiti što više tog što sam vidio na ovoj prekrasnoj ruti.


                                                     početak, Mursko Središće...



prekrasan predio za vožnju...







Radenci...


nekada je ovakvih izloga bilo posvuda...


igralište u prirodi u pravom smislu riječi


Gornja Radgona...







Radgonski grad...










poput nas i one su zatečene...


spomen za sve žrtve iz WWII..


još smo u prelijepoj Sloveniji...





i to je to, Austrija...




znak kojeg bi želio viđati u što većem broju i kod nas...


biciklističkom stazom R2























zanimljiv spomenik, Bad Radkersburg...


rijeka Mura, preko je Gornja Radgona...


ponovno u Sloveniji...





dvorac Rakičan...



pa i dalje uživanje u prekrasnim predjelima...









na ulazu u Hrvatsku...


i za kraj na obalama Mure, Mursko Središće...