subota, 28. svibnja 2016.

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje, kružna...

   Eto došla je na red i vožnju sa kojom bih „zaokružio“ park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Mada je nemoguće obuhvatit sve ljepote navedenog parka u jednoj jednodnevnoj vožnji nastojao sam neke dijelove koje nisam do sad posjetio uvrstiti u istu te u finalu što mi je i bila zamisao napraviti nekakav krug oko navedenog parka. Naravno da sam ovisio o cestama, nastojao sam ne silaziti sa asfaltirane podloge koliko god je to moguće i nisam eksperimentirao sa stazama koje su možebitno vozljive, išao sam na sigurno. A sa druge strane sam želio da kad se ruta pogleda na karti izgleda barem približno kao taj moj željeni „krug“. Dok sam doma na kompu crtao rutu znao sam da neće biti jednostavno kako je izgledalo, pogotovo dio koji se odnosio na visinsku razliku- I na karti je to odmah bila brojka za koju se treba namučiti. Kako sam neke dijelove rute već prije vozio ali u nekim drugim kombinacijama otprilike sam znao što mogu očekivati na istoj. Normalno da je na kraju to bilo i više od onog što sam očekivao, pa čak se ni aplikacije koje koristim na kraju ne „slažu“ koliko to je u stvari visinske razlike. A kako ruta izgleda na karti pogledajte ovdje:https://ridewithgps.com/trips/9184477

   Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila čista petica, 5/5. Već u pola vožnje sam znao kakva će biti ocjena jer su se nekako poklopili bitni kriteriji koji utječu na tu ocjenu. Na toj polovici sam imao 70-ak kilometara, dosta visinske razlike a i znao sam što me još očekuje u povratku prema kući. Na kraju vožnje dužina od 130-ak kilometara, visinska razlika po nekim aplikacijama 2000 metara po drugima čak i 3000 metara, cjelodnevna vožnja po dosta vrućem danu su moji kriteriji za navedenu ocjenu. Na kraju krajeva i moje noge kažu da je ta visinska razlika velika i ova ruta po tom segmentu nije baš nešto što vozim svaki dan. Za podlogu bi se moglo reći da je asfaltna skoro pa u cijelosti. Na nekoliko mjesta je isprekidana sa kraćim makadamima, negdje zbog radova a negdje zbog nekakve prečice. Isto tako i promet je slabijeg intenziteta pogotovo kad se uđe dublje u Žumberak gdje ga skoro i nema. Naravno da to ne znači da ne trebamo paziti na sebe i ponašati se kao da smo sami na svijetu. Na ili trgovačke ili ugostiteljske objekte će te naići u većim mjestima no u tim „prazninama“ između naselja možete ako ništa drugo računati na nekakav izvor sa svježom i hladnom vodom. Osobno sam se i sam u to uvjerio pa su mi ti izvori i više nego dobro došli, na nekima sam baš bio pri kraju sa tekućinom na nekima sam samo promijenio već skoro zakuhalu vodu. Ako ste potrošač tekućine poput mene usporedbe radi ja sam na ovoj ruti potrošio oko 4,5 litara što vode što hidratizirajućih napitaka koje koristim. Valja napomenuti još jedan detalj bitan za cjelodnevne vožnje a to je hrana koju nosite sa sobom, treba paziti kakva se hrana nosi jer su dani sve topliji i hrana je sve  podložnija kvarenju. Iz tog razloga je možda dobro planirati da se taj „glavni# obrok pojede u nekom ugostiteljskom objektu. I to bi uglavnom bilo to po pitanju težine i zahtjevnosti, i da još jednom napomenem, ruta je zahtjevna i ne baš lagana. Nedavno se je vozio jedan brevet od 200 km većinom po cestama koje sam i ja koristio  i možda netko primijeti da su to „oni“ odradili u puno manje vremena nego ja, da nitko ne priča o težini kao o nečemu bitnom isto tako ni o visinskoj razlici. Sve to onda nekako drugačije izgleda no ja niti mogu niti se želim mjeriti sa nikime, dečkima naklon do poda no ja vozim iz gušta  i nastojim maksimalno uživat u vožnjama. Tako da su moji kriteriji ocjenjivanja u stvari moji osobni doživljaji vožnje. A još bih u svoju „obranu“ dodao i to da sam se sportom, ako ćemo moj način vožnje uopće zvati sportom, počeo baviti kad sam prešao 40 godinu života. Do tada su moji interesi i zanimacije bile nešto što i nije imalo neke veće veze sa sportom.

   I nekoliko riječi o samom tijeku vožnje. Do Bregane sam nastojao doći što kraćim putovima jer sam znao da ona prava vožnja počinje nakon nje. Prolazim kroz mjesta: Grdanjci, Stojdraga, Budinjak, Gornja Vas, Petričko Selo i Tomaševci nakon kojih dolazim do mjesta Sopote i Sopotskog slapa. Tu sam se planirao zadržati malo duže, uživati u miru i tišini zvuka slapa a ujedno i obnoviti izgubljenu energiju. Iako bih najradije ostao i duže krećem te kroz mjesta: Sošice, Tupčina, Kostanjevac , Medveđa Draga nakon koje skrećem prema Slavetiću nakon kojeg slijede Dragovanščak, Draga Svetojanska, Ivančići, Prodin Dol, Vranov Dol, Plešivica nakon koje slijedi prijevoj Poljanice gdje ponovno pravim malo dužu pauzu. Navedeni dio Svetojanskog kraja sa svojim kratkim strmim kako usponima tako i spustevima je nešto što me je doslovno zgazilo a kad tomu dodate i sunce koja Vas dodatno iscrpljuje i od kojeg se na velikom dijelu i nemate gdje skloniti , onda je izraz „zgaziti“ jedino što mi pada na pamet. Na tom dijelu, da se vratim svojim kriterijima ocjenjivanja, ocjena težine i zahtjevnosti bi bila puno veća od 5/5. Nakon tog odmora slijedi prekrasan spust sa Plešivice preko Ruda do Samobora u kojem u kasnim popodnevnim satima ispijam svoju prvu dnevnu kavu na gradskom trgu i uživam u smiraju dana . Dio od Samobora do doma sam nebrojeno puta vozio, opisao pa ću sa tom svojom prvom kavom u kasnim popodnevnim satima završiti sa ovim izvještajem. Neću se vraćati na težinu, visinsku razliku i ostalo nego ću na kraju reći, kad su se svi dojmovi slegnuli, da sam istinski uživao u vožnji kroz prekrasan park prirode Žumberak – Samoborsko gorje a uživanje je glavna nagrada za uloženi trud. A kao dokaz tomu slijedi malo veći broj slika jer jednostavno nije moguće sve staviti u slike, a ove slike koje jesu isto tako se jednostavno nisam mogao odlučiti koju da izostavim. Nadam se da će te uživati u istima…


                                                                           na izlazu iz grada...


potok Gradna...


Bragana...


na putu prema Stojdragi...









župna crkva Sv.Jurja, Stojdraga...



na putu prema Budinjaku...














u samom mjestu Budinjak...


te nastavak prema Sopotskom slapu...










stari grad Žumberak u daljini...





Sopotski slap...






na putu prema Sošicama...







Sv.Petar i Pavao, Sošice...



te dalje prekrasnim krajolicima...





crkva Sv.Marije Magdalene, Tupčina (Oštrc)...


i još prekrasnog krajiolika...







prema Slavetiću...





dvorac Oršić, Slavetić...



nisam mu se baš dopao...


prekrasni Svetojanski kraj...















prijevoj Poljanice...


spust prema Rudama...





te nastavak uz potok Rudarska Gradna..



do Samobora...


i za kraj Sava sa Podsusedskog mosta...