srijeda, 13. srpnja 2016.

Petrova gora, iz Karlovca bajkom...

   Iako su mediji danima upozoravali na toplinski udar koji je zahvatio naše područje neki su odlučili ipak ne ostati doma uz klimu nego osvježenje potražiti na nekim drugim mjestima. A kad k tomu dodamo i isto tako najavljivano pogoršanje vremena i pad temperature u popodnevnim satima onda se nije imalo što čekati- Dugo planirana vožnja napokon je došla na red, vremenske prilike su barem po prognozama bile povoljne a i prijatelj suputnik nakon dugo vremena je napokon bio slobodan. Dakako radi se o mom prijatelju i suputniku u dosta mojih vožnji, Damiru. Iako na kraju dana i nije bilo baš onako kako je najavljivano, nije bilo očekivanog zahlađenja niti očekivanih pljuskova, temperature su bile daleko više od onih koje smo očekivali ipak to nije umanjilo uživanje tijekom i zadovoljstvo nakon odvožene rute.
A ruta je imala za cilj posjet Petrovoj gori a kako to sve skupa izgleda na karti pogledajte ovdje
https://ridewithgps.com/trips/9935083

   Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila 4/5 a ako uzmemo u obzir vremenske uvjete onda bi bila prava 5/5, naime velike temperature dodatno iscrpljuju vozača i otežavaju vožnju. Mi smo imali malo i sreće jer ono što su meteorolozi najavljivali i nije se baš obistinilo pa smo tako na prvom većem makadamskom usponu imali i malo oblaka koji su nam olakšali uspon. Nakon tog slijedi dio koji i nije baš fizički zahtjevan gdje nas sunce baš grije i gdje su temperature dobrano prešle preko 30. Na slijedećem većem usponu prema Petrovoj gori nas spašava i šuma koja nam većim dijelom radi hladovinu. Na spustu prema Vojniću na jednom dijelu ulazimo i u kraći pljusak  a ostatak rute je ipak pred kraj dana pa tako ako ništa drugo nas sunce nije dodatno zagrijavalo. Ono što valja napomenuti je da smo potrošili dosta tekućine i da u ovakvim vremenskim uvjetima treba dobro paziti da uvijek imate dovoljno tekućine sa sobom. Od drugih činjenica koje utječu na ocjenu valja izdvojiti i podlogu koja je otprilike dvije trećine asfalt a jedna trećina makadam. Taj makadam ne nekoliko mjesta je malo „radio“ probleme, pogotovo na usponima i spustevima. Srećom ti dijelovi se broje u svega par stotina metara tako da se može i zanemariti taj dio, ostatak makadam je dosta dobar i vozljiv a ugodno iznenađenje je bio dio uspona na Petrovu goru, dobar i održavan makadam. Isto tako spomenut ću i promet koji i nije pretjeran, a na dionicama gdje je makadam skoro pada ga nije bilo. Malo pojačaniji je bio na dionici Vojnić –Krnjak no kao i uvijek naglašavam, sigurnost i poštivanje prometa ne treba zanemariti bez obzira na navedeno. Ono na štpo treba posebno obratiti pozornost pogotovo ako se voz u ovim malo toplijim vremenima je to da trgovina i ugostiteljski objekata i nema  baš na svakom koraku. Treba se bazirati na veća mjesta za obnovu i nadopunu onog što trebamo. I za kraj samo info da cijelim putem nigdje nisam vidio nikakav izvor pitke vode kao ni javnu česmu a za vodovod nisam siguran da ga ima u svim dijelovima kroz koje smo prošli.

   I nekoliko riječi o samom tijeku rute. Do Karlovca smo se dovezli autom i onda kroz mjesta Popović Brdo, Skakavac, Banski Moravci, Sjeničak nakon kojeg vozimo makadamom do pred Gvozd (Vrginmost). Nakon mjesta još smo neko vrijeme na asfaltu te prolazom kroz Podgorje i Blatušu ponovno nastavljamo makadamom kroz mjesto Perna nakon kojeg slijedi uspon na Petrovu goru. Malo prije vrha izlazimo na asfaltnu cestu sa čime i završava za ovu rutu makadam te nastavljamo sa istom do vrha. Nakon razgledavanja nekadašnjeg spomen područja i odmaranja slijedi povratak tim dijelom na koji smo izišli sa makadama te dalje prema Vojniću. Nakon kraće pauze u Lovačkom domu Muljava i fotkanja sa kipom hrvatskog kralja Petra Još jednom prije Vojnića silazimo sa te ceste zbog posjeta još jednom spomen području, Partizanska bolnica, nažalost oba navedena spomen područja su dosta devastirana i neodržavana pa i nisu baš posjećena. Nakon Vojnića slijedi Krnjak te sporednim cestama kroz Donji Budački, Brezova Glava, Ladevnjak, Belajske Poljce nakon kojih ulazimo u Karlovac, posjećujemo još stari grad Dubovac  odakle se pruža prekrasan pogleda na grad Karlovac a sa time završava i naša vožnja.


   Kako i prijatelj Damir kaže i meni je ovo jedna od ljepših vožnji koje sam vozio, i bez obzira na temperaturu koja nas je ponekad baš izluđivala i zbog kojeg smo ponekad imali osjećaj da smo u kotlu uživanje u vožnji kao i u krajevima i onom što nas je okruživalo bilo je prisutno cijelim putem.  A kako Damir i ja nismo duže vremena skupa vozili imali smo i o čemu pričati tako da je dan prošao po mom kriteriju i prebrzo. Nadam se da do naše slijedeće vožnje neće proći ovoliko vremena a ideja i planova ima napretek. Ono što mi još preostaje je podijeliti malo slika sa kojima ću, nadam se, prenijeti barem dio te ljepote kroz koju smo vozili i koju smo doživjeli.


                                                                drveni most preko rijeke Korane, Karlovac...
                         


izlaskom iz grada redaju se prekrasni prizori...


kao i oni neobični...








malo usputnog druženja...




pa opet po starome, prekrasan krajolik...




u gradu Gvozdu...



kao i pogled na isti...


pa opet malo prirode...



i neobičnih susreta...


a onda uspon na Petrovu goru...






na vrhu, spomen područje...




na spustu...




i zmija je potražila osvježenje u potoku...


hrvatski kralj Petar Svačić...


i moja malenkost...


planinarski dom Muljava...


sklonište od kratkotrajnog pljuska...


spomen područje, partizanska bolnica...








i u nastavku uživanje...








jedan prozor, pogled u prošlost...


rijedak prizor, stogovi sijena...


krajolik je sve ljepši i ljepši...



i opet malo neobičnih...



podsjetnik na ne tako daleka vremena...


kupanac na rijeci Korani...



malo i ovih "ravnijih"...


i uz rijeku...


do Karlovca...


i starog grada Dubovca...






pa nekoliko sa rijeke kupe...



i za kraj, naš drugi prijevoz...