četvrtak, 26. listopada 2017.

Svilaja, Orlove stine pa uz Cetinu...

   Još jedna vožnja koju sam uspio odvoziti dok sam boravio u Dalmaciji a koja je za cilj imala otići negdje na Svilaju biciklom a i malo se provozati po Sinjskom kraju. Za dolazak do Sinja odakle je ruta počinjala sam ponovno iskoristio automobil. I dobro i lijepo vrijeme sam uspio uloviti tako da sam proveo jedan stvarno lijep dan na otvorenom sa biciklom. A odvozio sam nekakvih 80-ak kilometara i ovdje se može vidjeti kako to izgleda na karti , dakako može se skinuti i .gpx vožnje: https://ridewithgps.com/trips/18729701

   Ocjena težine i zahtjevnosti ove rute bi bila 4/5. Činjenica da sam prešao visinu od 1000 metara nadmorske visine bi bila dovoljna da opravda danu ocjenu mada se može bez problema pronaći i još nekoliko razloga za navedenu ocjenu. Prvih 25 km je uspon do 1070 mnv i to bi bilo to što se tiče uspinjanja, napomenut ću da je polazna točka na 300-ak mnv. Ostatak rute kada se završi spust sa navedene visine je skoro pa doslovno ravan. Što se tiče prometa većinom su izbjegnute prometnije ceste tako da na velikoj većini cesta je slabog intenziteta. Trgovina i ugostiteljskih objekata ima u većim mjestima tako da se može računati i na to. Jedino treba obratiti pozornost na dio uspona prema odredištu jer tamo nema ikakvih trgovina i ugostiteljskih objekata a planinarski dom nije radio kad sam ja bio. Ceste su većim dijelom asfaltna podloga a makadama ima zadnjih par kilometara uspona te pred sam kraj vožnje isto tako nekakvih par kilometara uglavnom dobre kvalitete. I to bi bilo to po pitanju težine i zahtjevnosti.

   I nekoliko riječi o samom tijeku rute, kako i spomenuh polazak je bio iz samog grada Sinja, nastavak prema Sutini i Zelovu te do Orlovih stina na Svilaji. Nakon tog slijedi spust prema Hrvacama te dalje do mjesta Rumin gdje se susrećem i sa rijekom Cetinom, U nastavku nekako pratim tok rijeke Cetine prolazeći mjesta: Bajagić, Gala, Otok i Grab nakon kojeg stižem do Trilja. Do Sinja odnosno mjesta polaska koristim poljske ceste kroz Sinjsko polje i sa time bi i završila moja vožnja.

   Ono što bih htio istaknuti u ovoj vožnji je obilazak prekrasnog grada Sinja, odlazak do Orlovih stina na Svilaji odakle se pružaju prekrasni pogleda na Peručko jezero, Kamešnicu i dalje sve do Biokova. A nakon tog slijedi susret sa prekrasnom rijekom Cetinom i onim što je okružuje. Ma jednom riječju savršen spoj nekoliko fascinantnih okoliša što definitivno garantira uživanje u svakom metru ove rute…


                                                                                        kip alkara, Sinj...
                                           

spomenik don Ivanu Filipoviću Grčiću...


zavjetna crkva Čudotvornoj Gospi Sinjskoj...



uspon prema Sutini...



te dalje prema Zelovu...





hram Svetog proroka Ilije, Zelovo...


ispred Svilaje...


crkva Sv.Vida, Zelovo...


još malo sa uspona...


putokazi govore više od riječi...


spominjani makadam na usponu...



došli na odredište...


Orlove stine, Svilaja...


istoimeni planinarski dom...


na povratku...



most na rijeci Cetini, Rumin...


riječica Rumin...


pogled na Svilaju...


pa nekoliko usputnih...




rječica Grab...



skulptura "Mladenci", Grab...


mostovi u mjestu Trilj...




na putu kroz Sinjsko polje...







za kraj, jedna iz grada Sinja...


nedjelja, 22. listopada 2017.

do Gospe od Loreta, Primošten i malo uokolo...

   Za ovu vožnju se i nema puno tog za reći osim da je odrađena onako baš po guštu. Iskorišten je jedan slobodan dan da bi se malo provozao uz more a prvenstveno da bi posjetio primoštensku gospu ili točnije Gospu od Loreta, zaštitnicu mjesta. Kip je smješten na brdu Gaj sa kojega se pruža predivan pogled kako na sam Primošten tako uokolo kamo god da pogledali. Kako mi je to sve dobro poznat kraj i kako sam već dosta puta vozio a i napisao par postova na ovom blogu ovaj post je doslovno napisan zbog posjeta primštenskoj zaštitnici. Imajući u vidu napisano ostatak rute je bio samo neka se vozi i uživanje bez ikakvog pritiska i nekog imperativa da nešto moram napraviti. I upravo ta činjenica je pojačala doživljaj kojeg sam imao na ruti a i bas sam iskoristio vrijeme kojeg sam imao napretek da bi vidio ono šta sam dosad nekako stavljao sa strane. Ako netko želi uživati i uz more i uz dio kad se maknete od mora ova bi ruta bila idealna i vozljiva u svakom godišnjem dobu. Nekako mislim da se vozeći sa njome dobro upoznajete sa krajem kojeg prolazite a cijelo vrijeme se uživa u okruženju i miksu kamena i mora. Definitivno moja preporuka za odvoziti.

   I da ne duljim dalje ruta je dužine malo manje 80-ak km sa visinskom razlikom od 1000 m što bi je po nekoj mojoj logici svrstalo po zahtjevnosti i težini u okvire ocjene 3/5. I to samo zbog par malo zahtjevniji uspona koji dužinski i nisu veliki. Dakako da se može i posložiti da se vozi i malo drugačije pa da se smanji i ta visinska razlika. Uz uspon do Gospe od Loreta ja sam još otišao na jedan od vrhova Jelinjaka, koji se nalazi na nekakvih 250-ak mnv naziva Višala, sa kojeg se pruža prekrasan pogled na Grebašticu i ostatak obale prema Šibeniku. Kako ruta izgleda na karti može se vidjeti ovdje: https://ridewithgps.com/trips/18729379

   I kako to već i biva u nizu slika koje slijede pokušat ću barem malo dočarati dio onog šta sam vidio, doživio i odvozio…


















Gospa od Loreta...








Zmajevo oko, Rogoznica...










pogleda sa Višala...