petak, 25. kolovoza 2017.

Samoborsko gorje, Oštrc sa bajkom...

   Ovo je jedna od vožnji u kojoj sam kombinirao i malo „planinarenja“ ako se tako mogu nazvati dijelovi gdje sam jedva izgurao bicikl i sebe. Kako sam dosad odvozio i nekoliko planinarskih vrhova i još uvijek postoji popis onih koje želim odvoziti za ovu vožnju sam izabrao Oštrc u Samoborskom gorju. Znao sam da ću na nekim dijelovima silaziti sa bicikla i skupa sa njim planinariti no na kraju ipak su tu bili puno manji dijelovi nego što sam mislio. Kako je Oštrc bio moj cilj u povratku sam iskoristio i priliku ako se tako može nazvati situacija da sam na tom području da posjetim Veliki i Slani dol. A kako je ta ruta na kraju izgledala pogledajte ovdje:  https://ridewithgps.com/trips/17170612

   Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila 4/5. Iako kilometraski i nije pretjerano zahtjevna na ocjenu su definitivno definirala dva uspona dužine možda par kilometara na kojima sam jedva izgurao bajk i sebe. Prvi od tih uspona počinje dolaskom u mjesto Pekrižje Plešivičko i dužine je oko jednog kilometra, a ako ćemo vjerovat karti uspon se kreće između 15 i 20% nagiba, Drugi spominjani uspon se nalazi na izlazu iz Smerovišća prema Slanom Dolu, dužine isto oko jednog kilometra no ovdje po karti se nagib penje i do 23%. Ne znam da li je moguće to odvoziti na biciklu no ja sam to izgurao sa bajkom pored sebe a još jedna od stvari koja je dodatno otežavala to guranje je i podloga. Naime, nasipan makadam ne da nije dobar za voziti nego u ovakvim situacija dodatno otežava zbog tog što se gubi taj grip/oslonac prilikom hodanja. Pa se tako zna dogoditi da jednostavno prokližete i izgubite taj oslonac kad treba pogurnuti i sebe i bajk. O drugim čimbenicima koji utječu na ocjenu nema se šta puno za reći. Podloga je mješovita od asfalta, makadam, šumskih puteva pa do mjesta gdje sam doslovno bio na pješačkoj stazi. Promet isto tako nije nešto o čem bi se imalo šta napisati, uglavnom je slabog a na mjestima ga uopće nije ni bilo. Kada krenete u šume ne možete se oslanjati na nikakve trgovine i ugostiteljske objekte, planinarski domovi su otvoreni preko vikenda pa tada možete računati na njih. I to bi uglavnom bilo to po pitanju težine i zahtjevnosti.

   O samom tijeku rute se isto nema puno tog za napisati. Standardno izlazak iz grada preko Podsusedskog mosta i preko Strmca do Samobora. Nastavljam preko Ruda do Prekrižja Plešivičkog gdje i završava asfalt. Spominjanim usponom i dobrim makadamom stižem do podnožja Oštrca tj. do planinarskog doma Željezničar. Kako je ruta vožena preko tjedna navedeni dom nije bio otvoren. Koristim priliku da uživam u miru i prekrasnom pogledu na Samobor, Zagreb i okolicu kao i za obnovu izgubljene energije. Nastavljam prema Velikom Dolu skoro pješačkom stazom, nešto sam vozio, nešto hodao ali to mi nije predstavljalo neki veći problem pogotovo što više nije bilo uspona nego blagi spust. Dolaskom do Velikog dola ponovno dolazim do dobrog makadama a ubrzo i do asfalta u mjestu Gregurić Breg. Slijedi veći spust prema Smerovišću te vrlo brzo dolazak na makadam i drugi spominjani uspon prema Slanom Dolu. Da li već zbog umora ili ne znam čega ali mi je guranje tog okvirno jednog kilometra bilo neusporedivo teže nego na prvom usponu. Dolaskom u Slani Dol smo ponovno na asfaltu ali izlaskom iz mjesta skidamo se sa te asfaltirane ceste i počinje spust kroz šumu prema mjestu Grdanjci. Prije izlaska u navedeno mjesto ponovno sam na asfaltu u mjestu Vratnik Samoborski. Ostatak puta preko Bregane do skele u Medsavi pa prelaska preko do jezera Zajarki te povratka Bolonjom u grad je nebrojeno puta odvoženo a i opisano u par navrata. Sa time završava ovaj kratki osvrt na provedeni dan i odvoženu rutu.

   Ono što bi istaknuo je da se svakako isplati bez obzira na ta kratka guranja, u mom slučaju, odovziti navedenu ili sličnu rutu, Definitivno sam uživao u prekrasnom krajoliku te sam napunio baterije da mogu izdržati do ponovnog odlaska u prirodu i bijega od urbanog i prebrzog načina življenja. A kroz slijed slika koje slijede pokušat ću Vam prenijeti barem dio tog što sam vidio a o uživanju u viđenom sumnjam da bih pronašao prave riječi za opisat.


                                                                                        Samobor...



prema Rudama...




mlin u mjestu Braslovlje...


pogled na dio Samoborskog gorja...


još malo sa uspona...



znakovita poruka...


jedna od idiličnih kućica za odmor...


na putu za Oštrc...







i tu smo...


prema Velikom Dolu...




zanimljive usputne poruke...




Veliki Dol...







spust prema Gregurić Bregu i Smerovišću...






spominjani uspon prema Slanom Dolu...







Na izlazu iz Slabog Dola...


spust prema mjestu Grdanjci...







malo ravnice uz Savu,...



skela, Medsave...


sa drugu stranu...


jezero Zajarki...


Aleja Bologne...