srijeda, 31. siječnja 2018.

izvor rijeke Čikole

   Nakon podužeg „posta“ u pisanju bloga napokon se odvozilo i nešto novo a samim time i potreba da se o tom i nešto napiše. Dakle ponovno sam iskoristio odlazak u Dalmaciju da bi odvezao nešto što dosad nisam vozio. Iako mi je kraj dobro poznat, i većim dijelom rute sam se već vozio to ipak nije umanjilo moje uživanje u vožnji. A gdje sam se vozio i kako to izgleda na karti može se vidjeti ovdje: https://ridewithgps.com/trips/20538027

   Nekoliko riječi o težini i zahtjevnosti odvožene rute. Moja ocjena za navedeno bi bila 3/5, mada sam se dvoumio između jedan broj veće ocijene. No kako sam već i prije naglašavao izrečena ocjena je moj osobni doživljaj kao i način na koji ocjenjujem neku rutu. Iako bi bilo argumenata za tu veću ocjenu bilo između ostalog i visinska razlika koja je u odnosu na ukupnu kilometražu dosta velika.  Iako nema naglih promjena visine na kraju vožnje taj broj je prešao 1000 metara. No sa druge strane recimo da sam stvarno uživao vozeći se većim dijelom rute po cestama za zanemarivim prometom, a većim dijelom sam bio doslovno sam na cesti. Podloga je većim dijelom asfaltna osim nekakvih 5-6 kilometara makadama koji i ne bi baš bio pogodan za specke. Od trgovačkih i ugostiteljskih objekata naići će te u većim mjestima na oboje tako da nema neke pretjerane potrebe da se sve vuče sa sobom. I to bi u kratkim crtama bilo to po pitanju težine i zahtjevnosti

   Početak rute je bio u Mirlović Zagori pa preko Unešića, Nevesta, Utora Donjih i Gornjih, Čvrljeva do Vinova Gornjeg i Donjeg. Predio u kojem se može u pravom smislu riječi doživjeti dalmatinska zagora, iako nema nešto što bih posebno izdvojio navedeni predio me je doslovno očarao. Nakon Donjeg Vinova slijedi prijelaz preko brda Moseć i spust u Petrovo polje, točnije mjesto Kljaci. Slijedi odlazak do Čavoglava, pa na izvor rijeke Čikole u mjestu Mirlović Polje te dalje preko Baljaka i Gradaca do Otavica gdje po tko zna koji put posjećujem mauzolej Ivana Meštrovića/crkva Presvetog Otkupitelja  što bih svakako preporučio za vidjeti. Ovim putem pozdravljam ugodnog djelatnika na ulazu u mauzolej. Nakon kraćeg zadržavanja put me vodi preko Kadine Glavice i Badnja do Drniša te dalje preko Žitnića, Sedramića, Ostrogašice do polazne točke, Mirlović Zagore.


   Kako sam već i napisao veći dio ovog kraja dobro poznajem, nekim cestama sam se već vozio, pisao postove na ovom blogu no i taj manji dio koji mi je ostao za vidjeti i odvoziti me je toliko očarao, oduševio da ću definitivno još koji put provesti se navedenim krajem. Ljepota dalmatinske zagore, kamena i krša, izvora rijeke Čikole i da ne nabrajam dalje jednom riječju barem mene ostavlja bez daha. Volio bih da mi ne vjerujete na riječ, uputite se tamo i provjerite istinitost napisanog. Slijede niz slike kao barem nekakav dokaz onog o čemu sam pisao…


                                                                                 Mirlovačka lokva...


ono što me je okruživalo...





župna crkva Imena Isusova, Čvrljevo...




nekada su ove škole vrvile životom, danas pustoš...


kao i na cesti...


prema legendi mjesto pogiblje svatova Stipana Nakića, Donje Vinovo


nastavak prema Moseću...


pogled sa Moseća ka Petrovom Polju...


zanimljivi natpisi...



kao i spust...



na ulazu u Čavoglave...





crkva Hrvatskih mučenika, Čaoglave...





izvor rijeke Čikole, Mirlović Polje...



vidljivi tragovi domovinskog rata...


spominjani makadam...




rijeka Čikola...



mauzolej Ivana Meštrovića, Otavice...



izvor u Otavicama...


kuća Ivana Meštrovića, Otavice...


pogled na Prominu...


na Drniškom mostu...


Drniš...


još malo uživanja u krajoliku...







i za kraj, mjesto prve slike, Mirlovačka lokva