srijeda, 14. listopada 2020.

Rajčica bunari, istinska Dalmatinska zagora...

   Odlazak u rodni kraj skoro pa uvijek i donese nekakav „post“ odnosno neku vožnju o kojoj mogu napisati par riječi. A to ujedno i znači da sam bio po prvi puta negdje, da sam vidio i odvozio nešto novo. Ovog puta riječ je o mjestu, dolini Rajčice i o zanimljivim bunarima, njih ukupno deset. Iako su relativno blizu mjesta mog odrastanja, po prvi put sam za njih čuo prije koju godinu od nekih zaljubljenika u prirodu, a u zadnje vrijeme se može i češće čuti za njih jer su uključeni u Via Adriatica Trail. Čak su se i turistički portali raspisali o njima kao o odličnoj destinaciji za obići, a je li to bolje od onog da ne znamo za njih, vrijeme će pokazati. Usput sam obišao još jedan bunar uz koji se veže jedna priča o kojoj sam slušao kao dijete, ali o tome malo poslije.

   Polazak je bio iz Mirlović Zagore i ukupna dužina rute je 70 i koji kilometar što je onako baš za uživanje i naslikavanje. Idealno za nekog tko želi upoznati „pravu“ Dalmatinsku Zagoru, vidjeti taj krš i kamen, otimanje od prirode svake šake zemlje na kojoj se moglo nešto zasaditi, te opustjele kamene kuće kao dokaz čovjekova življenja i u tim tako surovim krajevima. Kako je to ujedno i moj rodni kraj, moji osjećaji su izraženiji nego inače i na ovoj ruti sam se prisjetio svog djetinjstva, prvih godina školovanja, prvih simpatija i svega onog od čeg se je sastojao život tada. Nazivi sela su me podsjećali na nekog koga sam poznavao kao dijete, nekog školskog prijatelja koji je sada tko zna gdje tako da mi je mozak radio u nekakvom „modu“ za kojeg mogu reći i da mi se i sviđa. Pogotovo jer su ta sjećanja satkana od lijepih događanja, tu i tamo je bilo i kakvo ružno kojeg se jedva i sjećam. I dan je bio prekrasan za vožnju, temperatura i više nego ugodna. Kako je mjesto Unešić jedino malo veće na ovoj ruti i jedino gdje ima dućan i kafić, iskoristio sam to za popit prvu jutarnju kavu kao i za napunit bisage tako da o tom više ne razmišljam. Na ruti je dio ispred Rajčica bunara makadam, dok je ostatak rute asfaltna podloga, doslovno bez prometa, ali isto tako i bez trgovačkih i ugostiteljskih objekata. Ruta je malo „valovita“, ima i brda, ima i nizbrdica, ima i ravnih dijelova i nabrala se je visinska razlika od cca 1000 metara što na toj dužini ovu rutu čini dinamičnom, baš onako kako volim. Svakako za preporučiti, a kad smo se već dotaknuli nekakvog opisa samo da još napišem da bi ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bila 3/5, naravno po nekakvim mojim kriterijima. Rutu možete vidjeti na ovom linku: https://ridewithgps.com/trips/58386224 a ako želite možete i skinuti GPX trag.

   Rajčica bunari, pročitao sam negdje u bespućima interneta, tu su bili i prije dolaska Rimljana, njih devet, kao i jedna lokva iz koje bi pilo blago tj. životinje kako domaće, tako i divlje. U nekim bunarima voda je tirkizno zelena, u nekima malo vuče na boju neba dok je u nekima malo „muljevita“ što ukazuje na to da se miješa s vodom koja se slijeva u tu udolinu u kojoj se nalaze. Nigdje nisam našao podatak o dubini tih bunara, kao ni o tom da li presušuju tijekom sušnih razdoblja a ako ćemo vjerovat narodnoj predaji i legendi, bunari nisu nikada presušili. Toliko dugo su bili van svega da jednostavno doći do nekih podataka je nemoguća misija. S druge strane to je mjesto na kojem sam osjetio takav mir i blaženstvo kakvo nisam već dugo. Toliko mi je bilo lijepo da sam par sati sjedio uz te bunare i uživao u svakom trenutku. Doduše bilo je još ljudi poput mene, ne doslovno s biciklima, ali nisu se dugo zadržavali. Bio je tu i čovjek, rekao bih profesionalni snimatelj jer je imao puno fotografske opreme i drona no nismo smetali jedno drugom, svako je bio utonjen u svoje misli. I samo da napomenem da je od makadamskog puta pa do bunara pješačka staza, jedva sam se probio s biciklom gurajući ga i noseći na ramenu. Nisam htio, niti sam imao gdje ostaviti bicikl na tom makadamskom putu.

   Dotaknuo sam se i bunara za kojeg se vežu priče koje sam slušao kao dijete od svog djeda. Bunar se zove Vijanjac i nalazi se malo ispod crkve Sv.Marka u Vinovu Gornjem. Po toj priči na tom mjestu stradali su svatovi Stipana Nakića s mladom. Vraćajući se kući iz Hercegovine gdje su išli po mladu na tom su mjestu odlučili odmoriti i prespavati no to je iskoristio hajduk Maleta te ih sa svojim jatacima uhvatio na spavanju i sve pobio. Na ovom linku je i pjesma koja govori zašto je i kako do krvoprolića došlo:https://drugipogled.wordpress.com/2010/08/21/hajduci-i-uskoci/

   Za ovu vožnju još mogu samo reći da je jedna od onih koja u meni budi sjećanja, koja opušta i u kojoj sam uživao na neki drugi način. Za nekog tko nije iz ovih krajeva i tko nije vezan sjećanjima isto mogu pa skoro garantirat da će uživat u svakom prijeđenom metru, u svemu onom što će ga okruživati i zato moja topla preporuka, posjetite Rajčica bunare, Dalmatinsku Zagoru, posjetite ovaj dio pa skoro nedirnute prirode i zasigurno ćete uživat.

                                                     

                                                                                na početku...

                                                                                   Mirlovačka lokva...

                                                                                     Umac...

                                                                         nekoliko usputnih...






                                                                               Via Adriatica Trail...

                                                                                   Rajčice bunari...







                                                                nije se bilo lako "probiti" do bunara...

                                                              Dalmatinska Zagora, u prolazu...








                                                                        bunar Vijanjac, Vinovo Gornje...


                                                                  crkva Sv.Marka, Vinovo Gornje...


                                                                   kapelica Sv.Vinka, Vinovo Donje...







                                                                   crkva Sv.Ivana, Gornje Planjane...


                                                                                        Promina...




                                                     župna crkva Usnesenja Marijina, Mirlović Zagora...

                                                               razlika u godinama nekoliko stoljeća...

                                                                                     smiraj dana...