nedjelja, 6. lipnja 2021.

Vojak-Učka, uspon iz Matulja...

 

   Kada dan nakon uspona na Zavižan odlučite da ćete ići na uspon na Učku, točnije Vojak, na trenutke se zapitate je li s vama sve u redu. Kako sam imao slobodan vikend i kako sam tih 60 km udaljen od Rijeke pomislio sam što da ne, jedino me malo mučila vremenska prognoza no na kraju je sve dobro završilo. Ruta od 50-ak km sa nešto manjom visinskom razlikom od jučerašnje bila je baš  onakva kakva treba biti s obzirom da sam već načet umorom. A kako je to izgledalo na karti može se vidjeti ovdje: https://ridewithgps.com/trips/68757801

   Prvotno sam mislio krenuti iz Rijeke no kad sam se sjetio vožnje kroz grad, odustajem i odlazim do Matulja da što više iziđem iz urbanog područja. Tom cestom preko Učke sam prošao autom nekoliko puta i mogu reći da je definitivno teško ocijeniti koliko će cesta biti zahtjevna za bicikliranje. Nekad mislim da će biti teško pa ne bude, a nekad olako doživim cestu pa na kraju nagrabusim kad se nađem na njoj s bajkom. Za ovaj dio sam možda mislio da će biti i malo teže nego što mi je bilo. Vrijeme kroz jutro i nije obećavalo, na Poklonu sam čekao da prestane rominjati kiša dobrih sat ipo ali na kraju me je na Vojku dočekalo sunce i ostatak rute nije bilo nikakvih problema što se vremena tiče. Kao planinar sam bio na vrhu te sam znao šta me očekuje ali svejedno je taj osjećaj kad okretanjem pedala dođete do vrha  fenomenalan i ne bih ga mijenjao nizašto. Spust sa 1400 metra nadmorske visine do razine mora je doslovno takav da ne morate okrenuti pedalu ako nećete, za ljubitelje spustova, savršena cesta.

   I nekoliko riječi o vožnji. Ocjena težine i zahtjevnosti za ovu rutu bi bila 4/5. Iako kilometraski ne tako duga, svega 50-ak km, ali visina na koju se popnete je respektabilna. Krenuo sam sa nekih 100-ak metara, a dogurao do spominjanih 1400 m/nv. Podloga je cijelom dužinom asfaltna koji u principu i nije tako loš pa se da guštirati na spustu. Promet je bio nekakvog srednjeg intenziteta, dosta planinara dolazi autom do Poklona odakle se može odraditi dosta finih planinarskih ruta. A uz njih još uvijek dio prelazi Učku ovom cestom izbjegavajući tunel. Opet ništa nisam prepuštao slučaju što se tiče hrane i tekućine, za vodu znam da je ima kraj PD Poklon, dom je bio otvoren no ne znam šta su imali u ponudi. Novoizgrađeni centar za posjetitelje je bio zatvoren kao i restoran Dopolavoro koji se otvara u 12, a za centar nisam uspio skužit ništa jer je i u povratku bio zatvoren. Toliko o prometu, samo bih ponovio- čuvajte se u prometu, budite pažljivi i sretno se vratite svojim kućama.

    Za povratak sam se odlučio preko Ičića na Opatiju i onda do Matulja, da ne bude da sam se baš vratio istim putem. Iako vidljivost i nije bila tako dobra kao kad sam bio na vrhu kao planinar, moje uživanje nije bilo ništa manje. Novo iskustvo je tako lijepo da sam baš bio sretan dolaskom gore, a kad se tomu doda da sam dan prije bio i na Zavižanu baš sam nekako i bio ponosan na sebe. U dva dana sam odradio dva vrha o kojima sam razmišljao veće duže vremena. Iako sam fizički bio iscrpljen kad sam došao doma, emotivno sam se preporodio te napunio baterije da se mogu lakše nositi s ovim ludim i brzim urbanim životom.

Tu je i video koji sam snimio tijekom voznje:  https://www.youtube.com/watch?v=PBTLBvvz3HE









































































Nema komentara:

Objavi komentar